Jakov Filipović (33) ovo je ljeto nakon osam godina izbivanja ponovno osvanuo na prvoligaškim travnjacima. Rođeni Osječanin i bivši hrvatski reprezentativac potpisao je dvogodišnji ugovor s Goricom te će u nedjelju protiv kluba u kojem je ponikao – Osijeka – odigrati možda najemotivniju utakmicu sezone.
„Ja sam rođeni Osječanin, odrastao u Briješću, a roditelji i danas ondje žive”, kaže stoper poznat po osebujnoj bradi i frizuri nadahnutoj serijom „Vikinzi”. U mlađim je kategorijama nosio dres Osijeka, ali seniorski ga debi nikada nije dočekao. Najbliže je bio 2017., kad je već prošao liječnički pregled; transfer je propao jer Mateo Barać nije otišao u Ajax.
Put ga je zato vodio kroz BSK Bijelo Brdo, Cibaliju, Inter Zaprešić (iz kojeg je stigao do tri nastupa za reprezentaciju na turnejama u Kini i SAD-u), belgijski Lokeren, bjeloruski BATE Borisov i Beveren. Ponudu Gorice prihvatio je, kaže, jer je „još dobrog zdravlja” i osjetio je kako je pravo vrijeme za povratak kući.
Usporedba HNL-a nekoć i danas Filipović smatra da su se manji klubovi značajno približili velikanima: „Razlika se smanjila. Mi smo dobili Dinamo u Maksimiru, Vukovar je pobijedio Rijeku, Varaždin se dignuo…”. Upravo zato vjeruje da Gorica i Osijek, unatoč trenutačno različitim raspoloženjima – Gorica ulazi u dvoboj s tri uzastopne pobjede, Osijek muku muči s realizacijom – imaju „jako puno rezerve”.
Iskustvo Bjelorusije usred pandemije Stoper se prisjetio i neobičnih dana u Bjelorusiji, jedinoj europskoj ligi koja je 2020. igrala bez prekida: „Kod kuće je sve bilo zatvoreno, a mi smo normalno izlazili u kafiće i restorane. Minsk je prekrasan, no čim izađeš iz glavnog grada osjeti se razlika u plaćama i uređenosti.”
Sada, međutim, pogled mu je usmjeren na HNL i Goricu. Zadovoljan je radom trenera Marija Carevića i atmosferom u svlačionici: „Dobra smo klapa, Carević odlično balansira zafrkanciju i ozbiljan rad.” Protiv Osijeka želi potvrditi uzlaznu formu, ali i dokazati da, kako sam kaže, „u ovoj momčadi još ima dosta prostora za napredak”.
Iako se snovi iz djetinjstva o prvom sastavu Osijeka nisu ostvarili, Filipović tvrdi da žal nema mjesta: „Život se drukčije odigrao, s tim sam se pomirio.” U nedjelju će imati priliku pokazati kako ga je taj život – od Bijelog Brda do Belgije i natrag – pretvorio u stožernog „vikinga” Gorice, kluba koji već ruši favorite i ne misli stati.