Europski proizvođači vina nalaze se pred najvećim tržišnim izazovom u posljednjem desetljeću – 15-postotnom carinom na ulaz vina u Sjedinjene Države i padom vrijednosti dolara.
„Još smo u berbi, ali ne prestajemo brinuti hoćemo li izgubiti naše najisplativije tržište”, priznaje Werner Michlits Jr. iz austrijskog Meinklanga, koji u SAD plasira više od trećine proizvodnje. Američki uvoznici traže sniženje cijena, no on poručuje: „Nemoguće je, već smo na maksimumu.”
Carina je niža od ranije spominjanih 200 %, ali i dalje udara u samu srž posla. Europski odbor vinskih kompanija procjenjuje da bi industrija tijekom iduće godine mogla izgubiti između 800 milijuna i 1 milijardu eura prihoda. Ignacio Sánchez Recarte upozorava da se izvozi manje, a ono što se ipak pošalje ostvaruje nižu cijenu.
Taj pad cijena već osjećaju i veliki igrači. Talijanski vinar Lamberto Frescobaldi navodi da je prosječna cijena talijanskog vina na američkom tržištu pala 10 % u posljednja tri mjeseca. „Boli pomisao da više nismo poželjan gost u zemlji prilika”, kaže 30. generacija firentinske obitelji vinara.
Na drugoj strani Atlantika jednako je bolno. Ben Aneff iz Udruženja američke vinske trgovine podsjeća da europska vina donose 75 % profita distributerima. „Vino koje je restoran lani kupio poskupjet će ove godine 35 %”, kaže Aneff i dodaje da bi sektor alkohola u SAD-u mogao izgubiti gotovo 2 milijarde dolara prihoda te 25 000 radnih mjesta.
Distributeri su već zamrznuli zapošljavanja, a neki su krenuli i u otkaze. Harry Root, vlasnik tvrtke Grassroots Wine iz Charlestona, opisuje situaciju kao „krhku i zastrašujuću”. Kupio je velike zalihe prije stupanja carina na snagu pa je sada prisiljen kočiti nabavu – uključujući i američka vina – jer mu je kapital zarobljen u carinama.
Carinski udar pojačava i slabljenje dolara, što dodatno smanjuje marže europskih proizvođača. Ukupna vrijednost izvoza vina iz EU-a u SAD prošle je godine premašila 4,8 milijardi eura, a na svakih zarađenih europskih dolar, američki ugostiteljski i distributivni lanac, prema procjenama industrije, stvara još 4,50 dolara.
Neki trgovci, poput Petera Eizela iz Grand Rapidsa, vjeruju da će kupci pristati platiti nekoliko dolara više za poznatu etiketu. No takav optimizam ne dijele svi – osobito proizvođači čija prodaja ovisi o pojedinim sortama. Primjerice, 60 % cjelokupnog Moscata d’Asti, 48 % pinota grigija i 46 % chiantija završava upravo na američkom tržištu.
Talijanski organizatori sajma Vinitaly unatoč svemu ne odustaju od Amerike: ove će jeseni drugi put dovesti sajam u Chicago i očekuju oko 1 600 američkih kupaca. Ipak, procjenjuju da bi talijanski sektor vina zbog carina mogao izgubiti najmanje 317 milijuna eura godišnje, a pad dolara tu bi rupu mogao produbiti do 450 milijuna.
Europske vinarije pokušavaju otvoriti nova tržišta – Kanadu, Meksiko, Brazil, potencijalno i Indiju – no priznaju da nijedno ne može u kratkom roku nadoknaditi gubitke iz SAD-a. Pregovori Bruxellesa i Washingtona zasad ne donose pomake: europski povjerenik za trgovinu najavio je da se radi na širenju izuzeća na vino i žestoka pića, ali konkretan dogovor izostaje.
„Svi se nadamo da će nestati jednako brzo kako se i pojavilo”, zaključuje Michlits između dvije kišne pauze u vinogradu, svjestan da je, dok pregovori stoje, i vino – na čekanju.