Blagdanski govori europskih lidera ove su godine izgledali neuobičajeno sumorno. Od Berlina do Madrida odzvanjale su opomene o ratu, sabotažama podmorskih kabela i sve slabijem savezništvu s Washingtonom, dok su govornici istodobno nastojali uliti tračak nade u zajedničku otpornost.
Njemački kancelar Friedrich Merz trenutak je opisao kao „epohalni pomak” za koji će, poručio je, budući povjesničari 2025. smatrati početkom novog poglavlja. „A terrible war is raging,” upozorio je u prvom obraćanju naciji, podsjećajući da je ruska agresija „dio plana usmjerenog protiv čitave Europe”. Dodao je kako se Njemačka svakodnevno suočava sa sabotažom, špijunažom i kibernetičkim napadima, ali i da se „naše partnerstvo sa SAD-om mijenja”. Unatoč crnim tonovima, Merz je poručio: „We are not at the mercy of great powers.”
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, čiji se politički mandat nalazi pred neizvjesnim izborima, dijelio je sličnu tjeskobu: govorio je o „povratku imperija, eroziji međunarodnog poretka, svijetu trgovinskih ratova… i rastućoj nestabilnosti”. Poslušatelje je pozvao da „čvrsto čuvaju ono što nam je dragocjeno – čovječnost, mir i slobodu”, uz obećanje budnog nadzora nad vanjskim miješanjem u predizborno vrijeme.
Iz Varšave je predsjednik Karol Nawrocki podsjetio NATO-ve i europske saveznike da financijska i vojna potpora Ukrajini ima cijenu, no da „Peace costs, but war always costs more”.
Drugačiji ton uputio je španjolski premijer Pedro Sánchez, usred korupcijskih optužbi prema svojem kabinetu. Umjesto strateških promišljanja o sigurnosti, naglasio je gospodarski rast: „Ova je vlada iz mjeseca u mjesec poboljšavala vaš život. Španjolska raste kao nikada prije”, poručio je, odbacujući pozive na prijevremene izbore te obećavši da će i 2026. „nastaviti neumorno raditi”.
U Italiji, 84-godišnji predsjednik Sergio Mattarella, kojega je parlament već jednom zamolio da ostane na dužnosti, podsjetio je na osam desetljeća moderne talijanske države i podatak da je u posljednjih 15 godina zemlju napustilo više od 440 000 mladih između 18 i 34 godine. Pozvao ih je da „osjete odgovornost, poput generacije koja je prije osamdeset godina izgradila suvremenu Italiju”.
Merz je, pak, gospodarsku snagu izravno povezao s obranom: najavio je „lomaču birokracije”, niže poreze i jeftiniju energiju kako bi se poduzećima dao prostor za rast jer „snaga naše zemlje uvelike ovisi o gospodarskoj izvedbi”.
Na prijelazu u novu godinu europski je kontinent, dakle, istodobno suočen s topovskim udarima na istoku, elektroničkim diverzijama na dnu mora i političkim potresima iz Washingtona. No zajednička poruka njegovih čelnika glasi: unatoč olujnom okruženju, Europska unija još uvijek upravlja vlastitim kormilom.
