Tisuće Sirijaca koji su posljednjih godina obnovili živote u Europi i Sjedinjenim Državama ponovno žive u neizvjesnosti nakon što je pad režima Bašara al-Asada pokrenuo val političkih odluka o obustavi azila i mogućem prisilnom povratku.
U Austriji, gdje živi gotovo 100 000 Sirijaca, vlasti revidiraju ranije odobrene azile i pripremaju program „uređenog vraćanja i deportacije”. Beč je već privremeno obustavio spajanje obitelji za izbjeglice, a u srpnju je prvi u EU protjerao Sirijca osuđenog za kazneno djelo. Abdulhkeem Alshater, predsjednik udruge Free Syrian Community of Austria, opisuje ozračje: „It’s alarming and disappointing.” Kaže da je među Sirijcima zavladala depresija i anksioznost.
Sličan trend osjeća se u Njemačkoj, zemlji s gotovo milijun sirijskih državljana. Kancelar Friedrich Merz poručio je: „There are now no longer any grounds for asylum in Germany, and therefore we can also begin with repatriations”, uz najavu deportacija za one koji se dobrovoljno ne vrate. Njegov je stav izazvao otpor poslodavaca i sindikata koji upozoravaju na nedostatak radne snage. Njemački ekonomski institut procjenjuje da oko 80 000 Sirijaca radi u deficitarnim sektorima – među njima više od 5 000 liječnika, 2 470 stomatologa i tisuće tehničara, odgojitelja i medicinskih njegovatelja.
„They are afraid that they will get deported”, kaže poduzetnik Anas Alakkad, koji Sirijce priprema za njemačko tržište rada. Mnogi zbog neizvjesnosti odgađaju učenje jezika, otvaranje tvrtki ili kupnju nekretnina.
Da su uvjeti za povratak daleko od idealnih, potvrđuje procjena Svjetske banke o više od 200 milijardi američkih dolara potrebnih za obnovu razorene Sirije. Aktivistica Ahed Festuk, koja je u lipnju obišla domovinu, ističe probleme s vodom, strujom i povremenim izbijanjem nasilja te poručuje: „It’s still too early to force people.” Ipak, UN-ovo istraživanje pokazuje da više od 80 % sirijskih izbjeglica jednog dana želi kući, a u posljednjih godinu dana već se vratilo oko milijun ljudi.
Turska, u kojoj je utočište pronašlo oko četiri milijuna Sirijaca, lani je zabilježila 500 000 dobrovoljnih povrataka. Istodobno su Sirijci ondje pokrenuli više od 14 000 tvrtki, što pokazuje dubinu njihovih veza s novom sredinom.
Integracija je vidljiva i u Njemačkoj: Ryyan Alshebl, koji je 2015. stigao kao izbjeglica, 2023. je izabran za gradonačelnika mjesta Ostelsheim. Upozorava, međutim, da se stvara „opasno” očekivanje masovnog povratka koje bi, ako izostane, moglo ojačati krajnju desnicu. „It is not an act of benevolence for Germany to say that those who are well integrated should stay”, kaže Alshebl i predlaže kompromis: ostanak za zaposlene i deportacija onih koji se oslanjaju na socijalnu pomoć.
Dok službeni Berlin i Beč postrožuju politiku, američke su vlasti pokušale ukinuti zaštitu od deportacije za 6 100 Sirijaca, no federalni sudac je privremeno blokirao odluku, ostavivši ih u pravnoj neizvjesnosti.
Pad Asadova režima mnogi su Sirijci dočekali suznih očiju, ali brzo je uslijedilo otrežnjenje – zemlja je razrušena, a zemlje domaćini sve nestrpljivije. Za stotine tisuća ljudi, pitanje nije samo kada će se vratiti, nego hoće li uopće imati izbora.
