Jesen donosi hladnije dane, a s njima i pitanje je li Europska unija spremna za još jednu zimu bez ruskog plina iz ukrajinskih plinovoda. Skladišta su 15. rujna bila popunjena s nešto više od 80 %, što je ispod prošlogodišnjih 90 %, ali osjetno bolje nego 2021. godine. Bruxelles je stoga članicama ostavio dodatni rok – do 1. prosinca – da, ako mogu, dosegnu 90 % kapaciteta.
Čvršća leđa nego prije EU je od invazije na Ukrajinu 2022. diverzificirala opskrbu: pojačan je uvoz ukapljenog prirodnog plina iz Norveške, Sjedinjenih Država i Katara, a raste i udio sunčeve i vjetroelektrične energije. Takav miks omogućio je da skladišta i ovoga ljeta budu gotovo puna, stvarajući zalihu za najhladnije mjesece.
Energetski analitičar Petras Katinas ocjenjuje da sadašnje zalihe i alternativni dovodi predstavljaju „solidni štit” od prekida opskrbe, iako „brza povlačenja i vremenske oscilacije i dalje mogu izazvati privremene skokove cijena ili lokalizirane nestašice”.
Tom Marzek-Menzer iz savjetničke kuće Wood Mackenzie dodaje da je ove godine „globalna ponuda energije porasla, a potražnja – osobito za plinom – oslabila”, što je Europi olakšalo punjenje skladišta.
Trumpov pritisak i kraj ukrajinskog tranzita Najveći nepoznati faktor dolazi iz Washingtona. Američki predsjednik Donald Trump traži da Bruxelles uvede carine kupcima ruskih energenata. Ako EU to ne učini, Bijela kuća razmatra stopu od čak 100 % na europske proizvode. Indija već plaća carinu od 50 %, dok se za Kinu još pregovara.
Istodobno je 1. siječnja istekao petogodišnji ugovor o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu. Kijev ga nije želio produljiti kako bi Moskvi smanjio ratne prihode, čime je zatvorena jedna od posljednjih velikih kopnenih ruta prema EU-u. Iako su cijene plina lani skočile gotovo 50 % zbog straha od hladnoće i manjeg dotoka, stvarni učinak bio je ograničen jer je Zapadna Europa diverzificirala opskrbu, a skladišta su bila puna. „Pad obujma dotoka nije bio golem, iako su neke zemlje, posebno Slovačka, morale preusmjeriti dio nabave”, kaže Marzek-Menzer.
Uvoz ruskog plina u EU već je pao s 45 na 19 %, a nafte s 27 na 3 %. Plan Bruxellesa predviđa potpuno ukidanje ruskog plina do 2027., no Katinas upozorava da je napredak „neujednačen” unutar Višegradske skupine zbog sporije diverzifikacije i ulaganja u obnovljive izvore.
Što slijedi? Zahvaljujući visokim zalihama i raznolikim dovodima, analitičari ne očekuju povratak rekordnih cijena iz 2022. – gotovo 340 eura po megavatsatu. Ipak, Trumpove carine, neuobičajeno hladno vrijeme ili lokalna uska grla mogu izazvati kratkotrajne cjenovne šokove. Hoće li „solidni štit” izdržati, ovisit će o tome može li Europa ostati ujedinjena pod novim geopolitičkim pritiscima i dovršiti energetski zaokret koji je već započela.
