Europa ubrzano jača oružane snage dok raste bojazan da bi, unatoč gubicima u Ukrajini, Rusija mogla predstavljati izravnu prijetnju već za nekoliko godina, a istodobno se pojačava neizvjesnost oko trajne američke sigurnosne kišobrane.
Najnoviji korak stiže iz Francuske: predsjednik Emmanuel Macron trebao bi u četvrtak predstaviti plan dobrovoljnog vojnog roka, gotovo tri desetljeća nakon što je zemlja ukinula opću obvezu služenja vojske. Rasprava se rasplamsala nakon što je načelnik glavnog stožera, general Fabien Mandon, dramatično poručio da se zemlja mora pripremiti „to lose its children“ jer se Rusija „priprema za sukob s našim državama do 2030.“.
Stručnjaci upozoravaju da većina europskih vojski teško popunjava redove. Sigurnosni institut u nedavnom izvješću navodi da se brojne članice EU-a bore s regrutacijom, zadržavanjem obučenog kadra i jačanjem pričuve.
Sophia Besch, obrambena analitičarka, ocjenjuje da „growing military personnel shortfalls“ tjeraju sve veći broj zapadnoeuropskih država da iskušavaju razne modele novačenja: „Training cycles will also need to be intensified for reservists, which some countries need to reactivate in large numbers.“
Pregled trenutačnih poteza po Europi:
• Nordijske i baltičke zemlje drže se koncepta „totalne obrane“. Finska, s univerzalnom muškom regrutacijom, ima jednu od najvećih pričuva na svijetu.
• Švedska je 2018. vratila selektivni rok za žene i muškarce; volja za služenjem jedan je od ključnih kriterija.
• Danska je u lipnju produljila obuku s četiri na jedanaest mjeseci te uključila žene.
• Estonija zadržava univerzalnu mušku regrutaciju, dok Latvija i Litva – poput Danske – posežu za lutrijom ako ne prikupe dovoljno dragovoljaca.
• Hrvatska je nakon 18 godina ponovno uvela obvezni rok, a Poljska planira masovnu vojnu obuku svakog punoljetnog muškarca kako bi udvostručila aktivni sastav.
• Njemačka je zasad odbacila obvezni model i kreće s dobrovoljnim programom; ne uspije li, vlada će ponovno razmotriti uvođenje općeg poziva.
Pristaše profesionalne vojske tvrde da su dragovoljci motiviraniji, ali i skuplji. S druge strane, ročni sustav pruža široku bazu budućih pričuvnika. No prisila može biti mač s dvije oštrice: Besch upozorava da „In countries where there is domestic resistance, mandatory conscription could even undermine public resolve to shore up the national defenses“.
Kako god izgledali konačni modeli, jedno je zajedničko – europske prijestolnice ubrzano traže način da popune postrojbe i pripreme se za sigurnosni poredak u kojem više neće moći potpuno računati na starog saveznika s druge obale Atlantika.
