Dok se u Davosu raspravljalo o miru u Ukrajini i klimatskim krizama, u pozadini je sazrijevala ideja mnogo hladnijeg prekida veze: financijskog razvoda Europe od Sjedinjenih Država. Pritajeni, ali sve primjetniji egzodus najvećih inozemnih kupaca američkih državnih obveznica – najprije Kine, potom japanskih mirovinskih fondova – sada dobiva i svoju europsku epizodu.
Najglasniji znak stigao je iz Kopenhagena. Danski mirovinski fond AkademikerPension, koji upravlja imovinom znanstvenika i sveučilišnih profesora, objavio je da do kraja mjeseca rasprodaje sve preostale američke državne papire, vrijedne oko 100 milijuna dolara. „Odluka je utemeljena na lošem stanju američkih javnih financija”, pojasnio je investicijski direktor Anders Schelde, dodajući da aktualni politički prijepori s Washingtonom nisu presudni, ali su „proces učinili lakšim”.
Razlog je jasan: trošak američkog zaduživanja lagano raste kako tradicionalni kupci povlače novac, a dionička tržišta Sjedinjenih Država lete na visinama neviđenima od dot-com ere. U takvom okruženju europski regulatori mogli bi, smatra sve više analitičara, olabaviti pravila koja mirovinskim fondovima onemogućuju brzu prodaju američkih obveznica. Ključan je i povijesni zazor prema rejting-agencijama, čiji su optimistični sudovi prethodili krizi 2008. godine.
No prodati tuđe obveznice tek je pola posla. Druga polovica zove se – stvaranje trajnog, likvidnog tržišta zajedničkih europskih obveznica. Bruxelles je već jednom pokazao da može, kada je nakon pandemije izdao 385 milijardi eura vrijedne obveznice programa NextGenerationEU. Stručni radni prijedlozi stari preko desetljeća pozivaju da se ad-hoc model pretvori u stalni mehanizam koji bi europske papire pretvorio u realnu alternativu američkom „sigurnom utočištu”.
Takav projekt ne bi morao čekati svih 27 članica. Koalicija voljnih, uz logističku podršku londonskog tržišta – čiji su obveznički kanali i dalje najdublji na kontinentu – mogla bi pokrenuti lavinu. Političarima od Berlina do Dublina, pa i Pariza, dodatna zarada i manji rizik od američkih političkih udara zvuče poput dobitne kombinacije.
Put ka „razvodu” neće biti brz ni jednostavan, ali današnja volatilnost pokazuje da je – i nužan i izvediv. A svaka milijarda koja ostane u euru, umjesto da putuje prema američkom proračunu, korak je bliže europskoj financijskoj emancipaciji.