Europa bi, prema najnovijim procjenama vojnih analitičara, danas trebala čak 45 dana da velike postrojbe i tešku opremu premjesti iz zapadnih luka do granica s Rusijom ili Ukrajinom. Ambicija je taj put skratiti na tri do pet dana, no brojni infrastrukturni i birokratski čepovi zasad to čine nedostižnim.
Najveći teret snose dotrajali mostovi, tuneli i pruge. U Dresdenu se, primjerice, urušio most Carola koji nije izdržao teret modernih tenkova. Slične zapreke stvaraju i neusklađene širine kolosijeka na Baltiku te na Pirenejskom poluotoku, pa se lako formiraju uska grla. Standardni europski željeznički profil preuzak je za suvremenu borbenu tehniku, a stručnjaci upozoravaju da bi nagibi pruga mogli uzrokovati otpadanje tereta.
Nije riječ samo o šinama – cestovna infrastruktura pokazala se jednako ranjivom. Francuski tenkovi morali su 2022. do Rumunjske morem oko Iberijskog poluotoka jer njemačke autoceste nisu podnijele njihovu težinu. Uz to, tisuće propisa, carinskih procedura i ograničenja za vozače kamiona vrijede i za vojne konvoje, budući da se kroz mirnodopske zemlje vojska mora pridržavati civilnih pravila.
Od 2 800 identificiranih kritičnih točaka na europskoj mreži, tek je 500 kategorizirano kao prioritet za hitnu sanaciju. Vojni i politički krugovi stoga zazivaju stvaranje „vojnog Schengena” koji bi standardizirao pravila kretanja i skratio čekanja na granicama. Njemačka, Poljska i Nizozemska već su potpisale sporazum koji pojednostavljuje prekogranični prijevoz vojnog tereta, no sustavna rješenja još se čekaju.
Francuski zastupnik François Kalfon upozorava da „za isti konvoj kamiona može postojati više različitih zahtjeva u svakoj zemlji”. Problem produbljuje i činjenica da NATO zbog rizika od kibernetičkih napada i dalje inzistira na papirnatoj dokumentaciji.
„Ovi primjeri služe kao oštar podsjetnik da se europska utrka naoružavanja ne svodi samo na nabavu oružja ili izgradnju velikih vojski. Mora također biti moguće brzo prebaciti vojnike, opremu i streljivo sa zapada … na istočno krilo saveza”, poručuju stručnjaci. Jedan dužnosnik NATO-a podsjetio je: „Vojna mobilnost ključna je komponenta učinkovite sigurnosti i obrane, a odgovarajuća infrastruktura pomaže saveznicima da osiguraju da možemo dovesti prave snage na pravo mjesto u pravo vrijeme.”
Dok se u Bruxellesu i glavnim europskim prijestolnicama slažu da je vrijeme presudni resurs, lopta je sada u dvorištu nacionalnih vlada koje moraju ubrzati radove, pojednostaviti pravila i omogućiti da, kad se sat počne odbrojavati, vojska ne čeka u kolonama nego stiže tamo gdje je najpotrebnija.