Ruski dronovi, agenti i dezinformacijske kampanje posljednjih mjeseci doslovno su premrežili kontinent. U razdoblju od siječnja do srpnja neovisni su analitičari izbrojili više od 110 sabotaža ili pokušaja napada povezanih s Moskvom, ponajviše u Poljskoj i Francuskoj. Zračne luke su se zatvarale zbog neidentificiranih letjelica, dronovi su nadlijetali Poljsku i Rumunjsku, a eksplozija na vitalnoj poljskoj željezničkoj ruti za ukrajinsku pomoć dodatno je podignula napetosti.
Latvijska ministrica vanjskih poslova Baiba Braže upozorava: „Rusi stalno testiraju granice – kakav će biti odgovor, dokle mogu ići?” Zaključak u europskim prijestolnicama sve je glasniji: odgovor više ne može biti samo reaktivan.
Premijer Donald Tusk sabotaže je nazvao „državnim terorizmom”, a poljski šef diplomacije Radosław Sikorski poručio je da „Rusija očito eskalira svoj hibridni rat protiv građana EU-a”. Sličan ton zauzima njemački državni tajnik za obranu Florian Hahn, pitajući javno „koliko dugo smo spremni tolerirati ovu vrstu hibridnog ratovanja”.
Italija je već na stol stavila dokument od 125 stranica koji predviđa osnivanje Europskog centra za suprotstavljanje hibridnom ratovanju, kibernetičku postrojbu od 1500 stručnjaka i nova vojna zaduženja specijalizirana za umjetnu inteligenciju. Švedski načelnik stožera Michael Claesson upozorava kako Europa „ne može si dopustiti tjeskobu i opsesiju eskalacijom” te dodaje: „Moramo biti čvrsti.”
Konkretne opcije • zajedničke ofenzivne kibernetičke operacije protiv ciljeva ključnih za ruski ratni stroj (npr. zona Alabuga u Tatarstanu gdje se proizvode dronovi Šahed); • brzo i javno pripisivanje hibridnih napada Moskvi uz nenajavljene vojne vježbe na ruskoj granici s Litvom ili Estonijom; • jačanje protudronskih i protuzračnih kapaciteta NATO-a na istočnom krilu; • intenziviranje protudezinformacijskih aktivnosti, uključujući operacije usmjerene prema ruskoj publici.
Profesor Kevin Limonier podsjeća da se demokracije moraju zadržati „u okviru vladavine prava”, no nacionalne sigurnosne službe već djeluju u sivoj zoni – primjerice, pojedine članice dopuštaju ofenzivne kibernetičke udare. Stručnjak Filip Bryjka pojašnjava da cilj može biti „napasti sustav i poremetiti njegov rad”, dok jedan visoki vojni dužnosnik ističe važnost savezništva s državama koje „dobro razumiju rusko razmišljanje”.
Granice i crvene linije NATO se tradicionalno opire ofenzivnim potezima, no diplomati sve češće spominju „asimetrične odgovore” kojima bi se Moskvi poslala poruka bez prelaska u otvoreni sukob. Bivša glasnogovornica NATO-a Oana Lungescu smatra da su najvažniji brzina u objavi dokaza, nenajavljene vojne vježbe te demonstracija jedinstva.
Ton iz Moskve ostaje prijeteći. Dmitrij Medvedev poručuje da bi se Europljani trebali „bojati i tresti poput tupih životinja iz stada koje se vodi na klanje”. No kako provokacije postaju sve učestalije, u Bruxellesu, Berlinu ili Varšavi sve se manje govori o strahu, a sve više o proaktivnoj – i potencijalno ofenzivnoj – obrani.
Jedan visoki diplomat NATO-a rezimira: „Nesumnjivo, potrebno je učiniti više na području hibridnih prijetnji” – brže zajedničko pripisivanje napada i jasan signal da savez može premještati resurse „brzo i fleksibilno”.
U praksi to znači da se Europa ubrzano sprema na poteze koji su donedavno djelovali nezamislivo. Koliko daleko će ići, ovisit će o sljedećem ruskom testu granica.
