Dok se prašina nakon nizozemskog preuzimanja tvornice čipova Nexperia tek slegla, Bruxelles se suočava s hladnom računicom: Kina više ne cilja samo Sjedinjene Države, nego izravno Europsku uniju – i pritom koristi opskrbu vitalnim tehnologijama kao sredstvo pritiska.
Godinu dana milosti Pekinško obećanje da će u idućih 12 mjeseci nastaviti isporučivati poluvodiče iz Nexpérie smirilo je automobile tvornice, ali samo privremeno. Ograničenje na „civilnu uporabu” ostavlja otvorena vrata za novi prekid kad-god Peking zaključi da je to korisno. „Ulazimo u eru stalnih kriznih žarišta s Kinom”, upozorio je stručnjak za Kinu Andrew Small, dodajući da Europa „više nije kolateralna šteta” u trgovinskom sukobu velikih sila, nego izravna meta.
Ovisnost u brojkama • Trgovački deficit EU-a s Kinom: oko 300 mlrd. eura u kinesku korist. • Njemačka uvozi 95 % rijetkih zemnih elemenata iz Kine. • Kina kontrolira približno 96 % globalne proizvodnje magneta ključnih za električne motore i prozorsku mehaniku.
Već su proljetos kratkotrajne kineske zabrane izvoza magneta zaustavile proizvodne trake i ostavile njemačkog proizvođača s 100 000 neisporučenih vozila. Do lipnja je, kako svjedoče industrijski insajderi, „zavladala potpuna panika”. Pojedine tvrtke morale su kineskim vlastima predati poslovne podatke do kojih nije došla ni vlastita vlada – samo kako bi dobile nužne sirovine.
Instrumenti postoje, ali tko će ih povući? Europska komisija službeno zagovara „smanjenje rizika”, a ne potpuni raskid veza. Ipak, sve je glasnije zazivanje Anti-coercion Instrumenta, novog i još neiskorištenog mehanizma koji Bruxelles opisuje kao „nuklearno odvraćanje”: od zabrane sudjelovanja kineskih tvrtki na javnim natječajima pa do zatvaranja tržišta. Francuski predsjednik Emmanuel Macron već je poručio: „Ovo je ekonomska prisila. Moramo reagirati.” Berlin, gdje BMW godišnje proda gotovo 800 000 vozila u Kini, hladniji je; stručnjaci upozoravaju da bi naglo „odspajanje” imalo pogubne posljedice po gospodarstvo.
Vrijeme curi, tržište klizi Predsjednik Europske gospodarske komore u Kini Jens Eskelund upozorio je da igra više nije oko jeftinih plastičnih stolaca, nego o strateškim sektorima poput električnih automobila, solarnih panela i vjetroturbina. Ako Europa ne uzvrati, kaže, „za pet godina više nećemo proizvoditi vjetroturbine”.
Istodobno, analitičari upozoravaju da bi Kina čak mogla dati prioritet američkim kompanijama – kako bi umirila Washington – dok bi Europu držala na „strogo kontroliranoj infuziji” rijetkih metala. EU zasad nema niti jedan aktivni rudnik tih elemenata, a procjene govore da bi samostalno osiguravanje lanca opskrbe moglo potrajati i desetljeće.
Poruka Pekingu – i samoj Europi U Bruxellesu vlada frustracija: Komisija stalno pokreće istrage damping-uvoza, posljednja meta su kineske gume, ali bez potpore država članica industrije teško mogu diverzificirati opskrbu. „Ako se ovako nastavi”, zaključuje Small, „Kina će i dalje zatezati remen dovoljno da Europa stalno hoda po rubu.”
