Europa, koja se desetljećima voljela opisivati kao „zajednica prava, multilateralizma i međunarodnih normi”, suočava se s ozbiljnom krizom vlastitog identiteta zbog aktualnog rata Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana, upozoreno je u analitičkom tekstu o stanju europske diplomacije.
Za razliku od 2003., kada su Pariz i Berlin javno predvodili otpor američkoj invaziji na Irak, današnji odgovor na vojnu kampanju protiv Irana svodi se na tiho odmjeravanje riječi i proceduralna nagađanja o njezinoj zakonitosti. Autor analize ocjenjuje da takvo oklijevanje ne znači klasičnu podjelu među državama članicama, nego potpunu paralizu: europske vlade proturječne interese nastoje prikriti pravnim frazama, a pritom ne uspijevaju ponuditi nikakvu zajedničku inicijativu.
Ključno je pitanje legalnosti: iako većina europskih dužnosnika neslužbeno priznaje da se radi o vojnoj operaciji bez jasnog mandata Vijeća sigurnosti UN-a, službeni dokumenti ostaju nejasni, čime se izbjegava otvoreni sukob sa Sjedinjenim Državama. Tako nastaje paradoks – vrijednosti na kojima se Europska unija gradila služe kao retorički ukras, dok se u praksi odustaje od njihova dosljednog poštivanja.
Autorska analiza upozorava da to „šupljenje” identiteta ima dugoročne posljedice. Svaki put kada Europska unija ne uspije djelovati u skladu s vlastitim principima, dodatno slabi svoje pregovaračke pozicije u drugim kriznim žarištima i gubi argument pri izgradnji globalne „strateške autonomije”. Nadalje, pretvara se u promatrača vlastite sigurnosne periferije, ovisnog o volji saveznika izvan kontinenta.
Zaključak je pesimističan: Europska unija nije podijeljena onako kako je bila tijekom iračke krize, nego je – upravo suprotno – ujedinjena u nečinjenju. Ako se taj obrazac nastavi, piše autor, Bruxelles riskira da vlastitu ulogu na svjetskoj sceni svede na promatrača, dok drugi – Washington i regionalne sile – kroje pravila igre.