Bruxelles je danas u jordansku prijestolnicu poslao predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen i novog predsjednika Europskoga vijeća Antónija Costu na prvi službeni samit EU-a s Jordanom. Unija od Amanu pravi ključnog partnera nakon što su se odnosi s Izraelom ohladili zbog prijetnji trgovinskim sankcijama: lani je s Jordanom podignula razinu suradnje i obećala mu 3 milijarde eura pomoći.
No zajednička izjava gotovo je propala zbog – Ukrajine. Jordan je odbio svaku oštriju osudu ruske invazije, a baltičke države tražile su upravo to. Konačni nacrt, dogovoren sinoć, poziva se tek na „međunarodno pravo” i rezolucije UN-a bez izravnog spominjanja Rusije, ponavljajući formulaciju korištenu s Egiptom prošlog listopada. „Možda moramo preispitati čitav pristup zajedničkim izjavama”, priznaje visokopozicionirani europski diplomat.
Sljedeća postaja dvojca je Damask, gdje će ih ugostiti Ahmed al-Sharaa, bivši ekstremist koji se nakon pada Bashara al-Assada prometnuo u de facto sirijskog čelnika. Bruxelles ga treba zbog migracija: u više je navrata razmatrano je li Sirija sada dovoljno sigurna za dobrovoljni – pa i prisilni – povratak sirijskih državljana, osobito onih proglašenih sigurnosnim rizikom ili pravomoćno osuđenih u državama članicama.
Njemačka je već probila led i netom prije Božića pod bilateralnim sporazumom deportirala jednog osuđenog Sirijca, prvu takvu deportaciju od vrhunca rata 2015. Friedrich Merz planira al-Shraau prirediti službeni posjet Berlinu za dva tjedna, nadajući se mirnijem tonu od prošlogodišnje burne misije tadašnjeg šefa diplomacije Johanna Wadephula, koji je Siriju opisao kao „jedva nastanjivu” i izazvao pobunu u vlastitoj stranci.
Diplomatski kalendar dodatno se zakomplicirao objavom estonske premijerke Kaje Kallas da istoga dana stiže u Egipat, vremenski se poklopivši s misijom EU-a u Jordanu.
Preko Atlantika, republikanski senator Lindsey Graham sinoć je poručio da je Donald Trump dao zeleno svjetlo dugoodgađanim sankcijama protiv Rusije, čime bi Senat o paketu mogao glasati već idući tjedan.
Jamstva sigurnosti za Ukrajinu
I dok EU na Bliskom istoku traži partnere za migracije, europske prijestolnice paralelno traže domaću potporu za sigurnosne garancije Kijevu nakon rata:
• Berlin: Merz želi da Njemačka „podupre” prekid vatre, ali isključuje slanje vojnika u Ukrajinu; umjesto toga razmatra razmještaj Bundeswehra u Poljskoj ili Rumunjskoj. Svako inozemno raspoređivanje traži odobrenje Bundestaga, a u vladajućoj koaliciji nema jasnog konsenzusa.
• Pariz: Emmanuel Macron očekuje burnu parlamentarnu raspravu o ideji da se „nekoliko tisuća” francuskih vojnika po prekidu vatre smjesti „daleko od bojišnice”. Po francuskom ustavu vlada traži odobrenje tek nakon četvrtog mjeseca misije.
• London: Keir Starmer obećava glasovanje u Donjem domu o slanju britanskih snaga, ali još ne otkriva brojčane podatke. Oporbeni konzervativci optužuju ga za skrivene planove.
• Madrid: Pedro Sánchez idući tjedan otvara „krug konzultacija” s partijama; ključno je uvjeriti lijevi Sumar, koji pristaje tek na promatračku ulogu pod strogim uvjetima.
Put do konsenzusa, baš kao i do završnog teksta u Amanu, pokazuje se dugim i punim iznenadnih turbulencija.
