Europa ima vrhunsku znanstvenu bazu u neurologiji, ali je zdravlje mozga i dalje vodeći uzrok invaliditeta na kontinentu i jedno od najslabije financiranih područja. Europsko vijeće za mozak (EBC) i hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tomislav Sokol tvrde da se sadašnja reforma europskog zakonodavstva mora iskoristiti za izgradnju koherentnog sustava ulaganja i suradnje koji će to promijeniti.
„Napredak u neuroznanosti zahtijeva višeslojni pristup koji obuhvaća financiranje, suradnju i poticajno regulatorno okruženje kako bi inovacije mogle procvasti”, poručuje izvršni direktor EBC-a Frédéric Destrebecq.
Reforme poput Farmaceutskog paketa, nove Strategije za bioznanosti, priprema desetog okvirnog programa za istraživanje (FP10) i najavljenog Biotehnološkog akta, kaže Destrebecq, predstavljaju „jedinstvenu priliku da se zdravlje mozga postavi kao pokretač inovacija, konkurentnosti i društvenog razvoja”.
Sokol, izvjestitelj za Akt o kritičnim lijekovima, ističe da upravo Farmaceutski paket može postati „katalizator inovacija u područjima neurologije i mentalnog zdravlja koja su godinama bila podinvestirana”. Modernizacija pravila o nezadovoljenim medicinskim potrebama mogla bi, tvrdi, otvoriti put istraživanju složenih stanja poput Alzheimerove bolesti, multiple skleroze ili teških depresija, gdje su povrati nesigurni, a znanstveni izazovi veliki.
Ključne mjere koje Europski parlament predlaže uključuju:
• obvezu proizvođača da, kad država članica to zatraži, podnesu zahtjev za cijenu i naknadu troškova te opskrbe tržište nakon pozitivne odluke; • brže regulatorne putove uz veće korištenje stvarnih podataka (real-world evidence) i digitalnih alata; • uravnoteženje pristupa tako da inovacije ne ostanu samo u najvećim ili najbogatijim državama.
„Ovakav model štiti pacijente u svim dijelovima Europe, a pritom uvažava posebnosti rijetkih ili visoko specijaliziranih terapija”, objašnjava Sokol.
Sigurnost opskrbe tema je i novog Akta o kritičnim lijekovima. Sokol upozorava da prekidi isporuke „mogu uzrokovati napadaje, relaps ili hospitalizaciju” kod neuroloških bolesnika te ističe nužnost dugoročnih ulaganja: „Zdravlje moramo promatrati kao investiciju, a ne trošak, jer zdravo stanovništvo potiče inovacije, produktivnost i otpornost.”
EBC naglašava da su prevencija i rana intervencija presudne: „Predugo smo se fokusirali na kasne simptome, a budućnost je u hvatanju bolesti prije progresije i razvoju novih terapijskih opcija.” Destrebecq dodaje kako genske terapije prelaze iz eksperimentalne faze u praksu, dok digitalne terapije i odgovorna neurotehnologija otvaraju golemi potencijal.
Međutim, napredak zahtijeva više od financija. Zbog toga se priprema Europski koordinacijski plan za mozak, čiji je cilj povezati zakonodavstvo, istraživanje i javno zdravstvo te izbjeći udvostručavanje projekata. Plan bi trebao nadopuniti Partnerstvo za zdravlje mozga (EP Brain Health) koje će, uz sufinanciranje država članica i Komisije, postati najveći multinacionalni pothvat za financiranje istraživanja mozga na svijetu.
„Sveobuhvatni koordinacijski plan omogućio bi bolju raspodjelu resursa, zajedničku izobrazbu kadrova, pravedan pristup skrbi i bržu pretvorbu znanstvenih otkrića u društvenu korist”, poručuju iz EBC-a.
Zajednička poruka Destrebecqa i Sokola jasna je: EU mora pretvoriti sadašnji politički zamah u trajnu infrastrukturu, pouzdano financiranje i sustav povjerenja kako bi pacijenti diljem Unije osjetili stvarne koristi od revolucije u neurologiji i psihijatriji.