Vitalij i njegov trinaestogodišnji sin Bogdan Osipov pobjegli su od ruskog napada i od proljeća 2022. žive u središnjoj Njemačkoj. No majka, Julija Hetman, već gotovo dvije godine stoji na poljsko-njemačkoj granici – zaustavljena ne ratom, nego unosom u europsku sigurnosnu bazu podataka.
Schengenski informacijski sustav (SIS) označio je Hetman kao moguću prijetnju javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti, zbog čega joj je zabranjen ulazak u veći dio Europske unije. Razlog je njezin boravak u zatvoru u Mariupolju: kaznu za nasilno kazneno djelo završila je pod ruskom okupacijom, nakon čega je uspjela pobjeći iz grada – samo da bi zapela pred granicom.
Slučaj Osipov nije usamljen. Ukrajinske vlasti su, prema internim dokumentima u koje su imali uvid odvjetnici i aktivisti za ljudska prava, Europolu dostavile popis s najmanje 3 738 bivših zatvorenika iz kaznenih ustanova na okupiranom teritoriju. Od tada je, tvrde organizacije civilnog društva, naglo porastao broj odbijenih ulazaka i zabrana kretanja širom Schengena.
„These people survived war, abduction and abuse in Russian detention,” upozorava odvjetnica Hanna Skrypka iz organizacije Zaštita zatvorenika Ukrajine. „They are victims of war crimes — not security threats.”
Zastupnik Europskog parlamenta Thijs Reuten također poziva na oprez: „We should be very careful not to treat Ukrainians from temporarily occupied territories as a security threat by default… Once someone is on a list, who is accountable for getting them off?”
Pravnice i humanitarne udruge ističu da pogođene osobe često ne znaju zbog čega su blokirane, niti imaju učinkovit mehanizam za žalbu. U praksi ih to ostavlja u pravnom vakuumu: razdvojene obitelji, ograničeno kretanje i stigma mogućeg kriminala koji su možda odavno odslužili.
Za Vitalija Osipova to znači svakodnevnu borbu s birokracijom dok sin odrasta bez majke. „Ne tražimo ništa posebno”, kaže. „Samo želimo biti zajedno, daleko od rata.”