Europa se ubrzano okreće nuklearnoj energiji, nastojeći istodobno smanjiti emisije CO₂ i ojačati energetsku neovisnost nakon prekida oslanjanja na ruski plin i naftu.
Procjene predviđaju da će potražnja za električnom energijom u EU-u do sredine stoljeća skočiti za 50–80 %, ponajviše zbog rasta centara za umjetnu inteligenciju i električnih vozila. Dok vjetar i sunce još ne mogu pokriti toliki rast, Bruxelles vidi nuklearke kao „bateriju” koja stabilizira mrežu.
EU je 2022. uvrstila nuklearnu energiju u održivu taksonomiju, čime je otvorila put javnim i privatnim ulaganjima. U ovogodišnjem izvješću Komisije procjenjuje se da će do 2050. trebati oko 241 milijardu eura – 205 milijardi za nove elektrane i 36 milijardi za produljenje vijeka postojećih reaktora. Unatoč tome, atom već sada osigurava 24 % europske struje.
Politički vjetrovi također se mijenjaju. Belgija je ukinula zakon o postupnom gašenju reaktora, Njemačka ublažava tradicionalni antinuklearni stav, a Danska razmatra ukidanje četvrtstoljetne zabrane. Italija je zacrtala povratak nuklearnoj energiji do 2030., dok Poljska prvu nuklearku planira pustiti u pogon 2033. godine.
Ključnu ulogu u ubrzanju razvoja trebali bi imati mali modularni reaktori (SMR). Europski industrijski savez za SMR-ove, pokrenut 2024., već okuplja više od 350 industrijskih, znanstvenih i financijskih partnera, a pilot-projekti su odobreni u Češkoj, Poljskoj i Francuskoj. Cilj je prve komercijalne module vidjeti početkom 2030-ih.
Europski povjerenik za međunarodnu suradnju i razvoj Jozef Sikela smatra da je iluzorno oslanjati se samo na obnovljive izvore: „Nuklearna energija zajedno s obnovljivima može igrati ključnu ulogu u rješavanju izazova pred nama, od stabilnosti mreže preko dekarbonizacije do sigurnosti opskrbe.”
Ekološke udruge pak upozoravaju da povratak atomu potkopava dugogodišnji rad na zaštiti okoliša. Thomas Lewis iz Europske mreže za očuvanje klime tvrdi da se rat u Ukrajini koristi kao alibi: „Žele smanjiti svoje troškove. A nuklearne elektrane se ne mogu brzo graditi pa priča o stabilnosti sustava jednostavno nije točna.”
Unatoč podijeljenim mišljenjima, službeni dokumenti Bruxellesa jasno poručuju: bez svih niskougljičnih izvora – uključujući atomsku energiju – Europa neće dosegnuti klimatsku neutralnost do 2050. godine. Dugoročno se računa i na komercijalne fuzijske elektrane, no njihova je primjena realna tek za tri desetljeća.