Europska unija u 2025. godini zadržala je ambiciju da do 2035. ukine prodaju novih automobila s emisijama CO₂. Povjerenik za promet Apostolos Tzitzikostas u ožujku je poručio: „We stick to the 2035 targets”, potvrdivši da će se standardi za vozni park provoditi unatoč dodatnim olakšicama oko ciljeva za 2025. godinu.
Međutim, na terenu se pokazuje koliko je prijelaz na vozila bez emisija (ZEV) krhak. Prodaja baterijskih električnih vozila i dalje je neujednačena, a u nizu država prespora da bi poduprla masovnu elektrifikaciju. Analitičari upozoravaju da bi popuštanje 2035. roka ugrozilo do milijun radnih mjesta u autoindustriji, dok više od 150 tvrtki poziva EU da ne razvodnjava pravila jer nesigurnost slabi ulaganja.
Nova zajednička metodologija U studenome su pregovarači Parlamenta i Vijeća postigli dogovor o jedinstvenoj metodologiji za izračun transportnih emisija, temeljenu na normi ISO 14083:2023. Izvjestitelj Antonio Decaro ocijenio je sporazum „an important step forward for the transparency and reliability of environmental data”, a supotpisnik Norbert Lins dodao da će izvješćivanje biti „more accurate” i pristupačnije malim i srednjim poduzećima.
Iako primjena nije obvezna, očekuje se da će harmonizirani pristup postati referenca za koncesionare, investitore i regulatore. Precizniji podaci olakšat će određivanje cestarina, planiranje ulaganja te usporedbu performansi prekograničnih koridora.
Infrastrukturni jaz Operatori autocesta upozoravaju da unatoč jasnim signalima iz Bruxellesa ">rizik od politike<" ostaje visok. Ključna ulaganja – od brzih punionica i jačanja mreže do modernih sustava upravljanja prometom – ovise o nacionalnim dozvolama, subvencijama i tempiranju koje se među državama bitno razlikuje.
Diferencirane cestarine sve se češće spominju kao rješenje: prihod od „onečišćivač plaća” modela mogao bi se usmjeriti u čistu mobilnost, pod uvjetom da se novac ne prelije u druge proračunske rupe. Bez vjerodostojnih nacionalnih planova, strahuje se da bi cilj 2035. mogao nadmašiti stvarni razvoj mreže punionica i vodikovih postaja.
Dimenzija pravednosti Visoke cijene električne energije, manjak punionica u ruralnim područjima i pritisak troškova na male prijevoznike otvaraju pitanje hoće li tranzicija postati proces „dvije brzine”. Koridori s gustim prometom mogli bi ubrzano napredovati, dok bi periferni krajevi ostali bez adekvatne infrastrukture.
Gledano iz perspektive koncesionara, 2025. je godina prilike i iskušenja. Njihove će mreže morati prilagoditi modele koncesija, integrirati infrastrukturu za alternativna goriva i usvojiti nove alate za mjerenje emisija kako bi ostale financijski održive i usklađene s klimatskim ciljevima EU.
Pitanje koje visi nad svim akterima jest hoće li države članice tempom ulaganja uspjeti pratiti ambicije Bruxellesa – i mogu li europske ceste dovoljno brzo evoluirati da podupru mobilnost usklađenu s klimatskom neutralnošću.