Europska komisija planira predstaviti strategiju koja bi trebala „učiniti Europu otpornom na vodu” te zaštititi njezine resurse od klimatskih promjena i daljnje degradacije. Najavljeni dokument dolazi u trenutku kada preko 40 % stanovništva EU-a već pati od nestašice vode, a trećina kopnenog područja suočava se s redovitim vodnim stresom.
Prema riječima Trine Christiansen iz Europske agencije za okoliš (EEA), EU se suočava s „ozbiljnim izazovima za sigurnost vodoopskrbe, i danas i u budućnosti” te „možda jednostavno nećemo imati dovoljno vode dovoljno dobre kvalitete za brojne svrhe koje želimo ispuniti”. Pritom je posebno problematičan rast potražnje u kombinaciji sa zagađenjem i klimatskim promjenama.
Izvješće EEA-e upozorava da će se pritisak na vodne resurse nastaviti gomilati. Poljoprivreda se izdvojila kao glavni krivac: sektor troši gotovo 60 % slatkovodnih zaliha u EU-u, a istodobno i dalje prednjači u zagađenju zbog pretjerane upotrebe gnojiva i pesticida. Nitrati tako dovode do razmnožavanja algi te stvaraju „mrtve zone” bez kisika, a mogu izazvati i ozbiljne zdravstvene probleme ako uđu u vodu za piće.
Testirani napori za smanjenje fosfata u vodama dali su rezultate; razine fosfata u rijekama više su nego prepolovljene, ponajprije zahvaljujući strožim pravilima za urbane otpadne vode i zabrani upotrebe fosfata u deterdžentima. Međutim, nitrati i daljnja uporaba pesticida i dalje predstavljaju velik izazov. Procjene EEA-e ipak govore da bi EU mogao ostvariti cilj prepolovljavanja korištenja kemijskih pesticida do 2030., dok je snižavanje unosa nitrata u podzemne vode daleko neizvjesnije.
Stručnjaci upozoravaju da će klimatske promjene dodatno zakomplicirati situaciju. Duglotrajnija sušna razdoblja mogla bi pogoditi goleme dijelove kontinenta, a pojačana vrućina i neredovite oborine smanjiti poljoprivredne prinose i povećati troškove navodnjavanja. Energetski sektor suočit će se s manjkom vode za hlađenje termoelektrana i nuklearnih postrojenja, dok će hidroelektrane proizvoditi manje struje. Procjenjuje se da bi samo šteta od suša do 2050. mogla dosegnuti 12 do 15 milijardi eura godišnje, a do 2100. i do 45 milijardi, dok bi poplave priobalnih i riječnih područja do kraja stoljeća mogle uzrokovati 287 milijardi eura gubitaka godišnje.
U nacrtu nove strategije Komisija razmišlja o uvođenju ciljeva za ograničavanje zahvaćanja vode, pri čemu bi oni mogli ostati dobrovoljni. Na poljoprivrednom području planiraju se mjere nagrađivanja poljoprivrednika koji se „upuste u strukturne promjene” radi učinkovitijeg upravljanja vodom, a to bi trebalo uvrstiti i u Zajedničku poljoprivrednu politiku. Potiče se i pojednostavnjivanje postojećih EU propisa o vodi kako bi se olakšalo njihovo provođenje, dok se za raširene „zauvijek kemikalije” poput PFAS-a predlaže uspostava „Javno-privatnog partnerstva za njihovo otkrivanje i sanaciju”. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje hoće li te mjere donijeti dovoljno snažne pomake prije nego što se problemi s nestašicom vode i zagađenjem dodatno prodube.