EU lideri u četvrtak stižu na neformalni radni sastanak u dvorcu Alden Biesen pokraj Bruxellesa. Na stolu će biti dva opsežna izvješća – Enrica Lette i Maria Draghija – koja nude recepte za jačanje europske produktivnosti i ulaganja u utrci sa Sjedinjenim Državama i Kinom.
Belgijski premijer Bart De Wever, koji je predložio susret, uvjeren je da je trenutak ključan: „Europe is slow, but I think we are at a pivotal moment”. No politička volja za dublje promjene ostaje tanka, a višegodišnje institucionalne i tehničke kočnice teško da će nestati preko noći.
Problem je odavno dijagnosticiran: Europa stvara talente i inovacije, ali tvrtke i radnici potom sele na dublja tržišta kapitala i u jedinstveniji regulatorni okvir Sjedinjenih Država. Rješenja – integrirana tržišta kapitala, usklačena pravila i veća zajednička potrošnja – također su poznata, ali traže da vlade odustanu od dijela nacionalne kontrole.
„We should integrate our markets. We are waging a trade war on ourselves”, poručio je De Wever. Međunarodni monetarni fond procjenjuje da su unutarnje prepreke unutar EU ekvivalentne carinama do 44 % na robu i 110 % na usluge.
Mario Draghi u svom izvješću zagovara prijelaz Europe „from a confederation to a federation”. No otpor nije samo u Bruxellesu nego prije svega u glavnim gradovima država članica. Niclas Poitiers iz briselskog instituta Bruegel podsjeća da su čitavi sektori i dalje rascjepkani jer kompanije brane zaštićena domaća tržišta, a vlade koriste regulatorni arbitražni prostor kako bi privukle ulaganja.
Povijest jaz između dijagnoze i isporuke seže daleko unatrag. Još je Ugovorom iz Rima 1957. zacrtano da će države članice „postupno ukinuti sva ograničenja kretanja kapitala”. Sedam desetljeća poslije taj je cilj tek djelomično ostvaren.
Kratko jedinstvo pojavilo se prošlog mjeseca kada se, potaknute tenzijama s Washingtonom, članice okupile na izvanrednom summitu. Ali čim su američke prijetnje carinama splasnule, nestao je i osjećaj hitnosti. Ubrzo su se, kažu upućeni diplomati, vratili stari obrasci – novi planovi, zajedničke izjave i fotografiranja bez stvarnog napretka.
Posljednjih su tjedana franko-njemačke, talijansko-njemačke, E6 i nordijske skupine obećavale uklanjanje regulatornih barijera ili dublje tržište kapitala. Konkretnim se mjerama za sada malo tko može pohvaliti.
Centralizirani nadzor nad tržištima kapitala mogao bi, tvrdi Poitiers, biti snažan „zamašnjak” integracije. No otpor je velik, osobito u državama koje privlače multinacionalke niskim porezima poput Irske, Nizozemske i Luksemburga. Već se nadmeću i oko toga gdje bi se nadzorna agencija smjestila.
Ni manje promjene ne prolaze lako. Italija je nedavno odbila podržati inicijativu o Uniji štednje i ulaganja, a Francuska i dalje gura „europsku preferenciju” u javnoj nabavi. Parišku liniju glasno podupire povjerenik za industriju Stéphane Séjourné, ali je dočekuju mlake reakcije. Njemačka ministrica gospodarstva Katherina Reiche upozorila je da se konkurentnost ne gradi izolacijom, dok nordijske zemlje strahuju da bi „Buy European” odredbe otežale pojednostavljenje regulative i narušile trgovinske odnose.
„We’re exactly where we were three years ago”, zaključuje Poitiers, upozoravajući da bi takve mjere mogle otvoriti nepotrebne fronte s partnerima umjesto da riješe strukturne slabosti.
Hoće li sastanak u Alden Biesenu probiti taj višegodišnji čvor ili završiti tek još jednom zajedničkom fotografijom, vidjet će se već ovog tjedna.
