Ruska državna televizija posljednjih tjedana sve češće prikazuje Estoniju kao novu prijetnju, koristeći gotovo identičan narativ kakav je prethodio invaziji na Ukrajinu 2022. godine. U emisijama se podsjeća da Tallinn planira povećati obrambene izdatke na 5,4 posto BDP-a do 2029. i da na istočnoj granici niču nove utvrde.
„Kao i većina Estonaca, bila sam u šoku 24. veljače 2022. … život koji smo poznavali više ne može teći na isti način”, opisuje Ave Ungro s otoka Hiiumaa, strateški smještenog između Sankt Peterburga i Kalinjingrada. Premda joj je jasno da bi se njezin otok u eventualnom sukobu našao na udaru, tvrdi da strah nije rješenje i da se lokalno stanovništvo priprema za svaki scenarij.
Stručnjak Marek Kohv iz Međunarodnog centra za obranu i sigurnost naglašava da je današnja Estonija „neusporediva s Krimom 2014.”. Zemlja već troši 3,4 posto BDP-a na obranu, a članstvo u NATO-u i članak 5. smatra ključnom zaštitom: napad na Estoniju automatski bi mobilizirao cijeli savez.
Iz susjedne Finske stižu upozorenja da bi Kremlj mogao otvoriti frontu prema Skandinaviji i Baltiku. Politolog Sergej Suhankin podsjeća da ruska enklava Kalinjingrad, „bodež usmjeren u srce Europe”, ponovno jača vojnu ulogu. Ondje su raspoređeni sustavi Iskander koji mogu nositi nuklearne bojne glave, dok se na obali Baltičkog mora vježba s raketnim baterijama Bastion i lovcima Su-27.
Kohv ipak drži da su zapadna tehnologija i kolektivna obrana uvjerljiva protuteža: „Nuklearne prijetnje uglavnom su prazne jer bi radioaktivni oblak pogodio i Sankt Peterburg.” No Tallinn ne želi ništa prepustiti slučaju. Vlada najavljuje rekordna ulaganja, a građani poput Ave Ungro rade zalihe i pripremaju skloništa – ne iz panike, nego iz osjećaja odgovornosti u regiji koja je ponovno postala geopolitička crta razdvajanja.