Crni transparenti protiv toplinskih pumpi, iščupani plakati Zelenih u njemačkim gradićima i oštre tirade o „woke“ pravilima – takve su scene postale svakodnevica otkako su radikalno desne stranke ušle u politički mainstream. Njihova nova meta jesu klimatske mjere, a bjesomučni napadi daju tradicionalnim partijama izgovor da ublaže ili ukinu zaštite koje ionako nikada nisu gorljivo podupirale.
Dok se u Bruxellesu odgađa ili razvodnjava Zeleni plan, na drugom se frontu fosilna industrija vraća provjerenom receptu: ulaganja u obnovljive izvore stavljaju se na čekanje, a umjesto toga najavljuju se nova bušenja i tužbe protiv aktivista. Takvo udruživanje političkih i korporativnih interesa zbunjuje i obeshrabruje javnost – pa i same klimatologe – baš u trenutku kada ekstremni vremenski događaji pokazuju cijenu nečinjenja.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da građani podcjenjuju vlastitu snagu. Dvije su recentne priče upečatljiv primjer: na raskošnom sajmu jahti u Monaku bogati vlasnici pravdali su emisije izgovorom da „Kina zagađuje više“ ili da su „tuđi brodovi veći problem“. Istodobno, kuhar u maloj njemačkoj bolnici tiho je preokrenuo jelovnik – pacijentima sada pretežno nudi vegetarijanska jela, oslanjajući se na sve uvjerljivije zamjene za meso koje su razvijene zahvaljujući zahtjevima male skupine ranih vegetarijanaca. Taj je pomak, kaže, pacijentima olakšao odluku da smanje unos mesa bez osjećaja žrtvovanja okusa.
Slično se ponavlja diljem kontinenta: od energetskih obnova domova, preko bojkota banaka koje financiraju "ugljične bombe", do kolektivnih tužbi protiv zagađivača. Svaka pojedina kupnja, glas ili radna navika širi valove pritiska koji mogu natjerati vlade i tvrtke da ubrzaju prijelaz na čistu ekonomiju.
Poruka je jasna: iako ekstremna desnica i fosilni divovi „igraju prljavo“, javnost nije bespomoćna. Kombinacijom osobnih odluka i organiziranog pritiska moguće je preokrenuti trenutni zamah kontra-klimatskog populizma i vratiti borbu protiv klimatske krize ondje gdje pripada – u središte političkih odluka.