Grožnjanska galerija Fonticus sinoć je bila prepuna radoznalih posjetitelja. Kustos Eugen Borkovsky otvorio je dvije samostalne izložbe – „Realnost na upitu” fotografa Samira Cerića Kovačevića i „Trenuci doživljaja” slikarice Ive Štefanac – ističući kako oba autora, premda stilski različita, dijele „snažan vizualni jezik koji nas potiče na dublje promišljanje prostora i vremena”.
Fotografska "Realnost na upitu"
Kovačević se u novom ciklusu fotografija poigrava transcendentnim. Polazi od prizora koji su nam poznati, no preslaguje ih u nadrealne kompozicije punu biljnog zelenila, zrcalnih formi i ponavljajućih motiva.
Borkovsky je objasnio da autor „pukotinama percepcije otvara prostor izmijenjenoj stvarnosti” i podsjeća kako je stabilnost koju uzimamo zdravo za gotovo često tek kulturni konstrukt. U pozadini radova nazire se i diskretna društvena kritika – sužavanje privatnog prostora, zlouporaba podataka, rastući korporativni utjecaj – ali bez izravnih poruka; promatrač je pozvan postavljati vlastita pitanja.
„Ako bismo mogli nadići vlastite osjetilne granice, što bi tada za nas bio svijet?” upitao je kustos, sažimajući koncept izložbe.
Slikarski „Trenuci doživljaja”
Drugu dvoranu ispunila je mediteranska paleta Ive Štefanac. U ciklusu „Titraji Mediterana” ona instinktivno slaže boje, linije i fleke, hvatajući kratkotrajne bljeskove svjetla i ritma priobalja. Centralni motiv je voda – „pamćenje svijeta” – koja se prelijeva, smiruje i uzburkava, oponašajući univerzalno gibanje.
Štefanac, naglasio je Borkovsky, aktivira „alate uma” – maštu, pamćenje i intuiciju – nudeći mirnu „bijelu kocku” u kojoj se posjetitelj može odmaknuti od tehnološki pojačanog konzumerističkog kaosa. Time umjetnica podsjeća da čovjek nije samo biokemijska reakcija „sa pet osjetila, nego bogati energetski naboj” koji traži prostor za tišinu i unutarnje nadahnuće.
Snažan odaziv publike
Dvojno otvorenje potvrdilo je reputaciju galerije Fonticus kao mjesta koje spaja različite umjetničke izričaje i potiče diskusiju o suvremenim društvenim temama. Posjetitelji su ostali zadržani ispred radova, raspravljajući o tankoj granici između stvarnog i imaginarnog, šuškanju biljnog filtra na fotografijama i treperavoj, gotovo opipljivoj svjetlosti na Štefanacininim platnima.
Izložbe ostaju otvorene do kraja mjeseca, nudeći priliku da, kako je kustos zaključio, „preispitamo vlastite kategorije percepcije i možda pronađemo novi način gledanja na svijet koji nas okružuje”.