Boris Dvoršek prvi put je javno progovorio nakon skandala na Svjetskom prvenstvu juniora u Poljskoj, gdje je hrvatska reprezentacija završila na 12. mjestu i izgubila posljednju utakmicu od Austrije.
• Isprika za poljski incident „Pogriješio sam, priznajem svoju pogrešku, ispričavam se javnosti, roditeljima i posebno igračima”, rekao je Dvoršek, opisavši uvredljiv govor u svlačionici kao trenutak afekta i umora. Tvrdi da je s igračima već te večeri održao sastanak koji je završio „smijehom i pljeskom” te da su mu se trojica reprezentativaca – Herceg, Juranić i Krupić – naknadno javila i osudila objavu snimke.
• Snimka i stegovni postupak Snimanje razgovora nazvao je „neovlaštenim i nezakonitim” te vjeruje da je cilj bio narušiti njegov ugled. Hrvatski rukometni savez pokrenuo je stegovni postupak, a Dvoršek je predao očitovanje i čeka kaznu. Naglašava kako „nije podnio ostavku” i da će snositi odgovornost za izgovoreno.
• Oslabljena ekipa i ozljede Izbornik podsjeća da je momčad igrala bez osam važnih rukometaša zbog ozljeda i klupskih problema (Čaprić, Krupić, Ćeško, Bartolić, Ogurlić te još trojica koji u klubovima nisu aktivni). „Kadetski i juniorski rukomet su dva različita svijeta”, ističe, braneći rezultat generacije koja je lani bila brončana, a sada jedanaesta-dvanaesta.
• Obračun s Linom Červarom Najviše ga je, kaže, pogodila javna kritika bivšeg izbornika. „Cijenim Červarove seniorske rezultate, ali on mi zadnji može držati prodike o moralu”, poručuje i dodaje da je Červar „najduže bio koordinator Saveza” te da je „dosta izmaltretirao struku”.
• „Sustav postoji i daje igrače” Dvoršek navodi kako je kao koordinator mladih selekcija uveo juniorsku ligu, obnovio kadetsku, pokrenuo sustav praćenja 250 domaćih i 40 inozemnih talenata, uključio psihologe i nutricioniste te osmislio akademiju za vratare s Ivanom Stevanovićem. „Naš sustav stalno izbacuje igrače za seniore – Martinović, Jaganjac, Mandić, Kuzmanović, Klarica…”, poručuje.
• Što slijedi Dok čeka odluku disciplinskih tijela HRS-a, Dvoršek tvrdi da mu je primarni cilj „isprika javnosti i igračima” te da klubovi shvate kako je emotivni ispad bio pogrešan način da od reprezentacije izvuče reakciju.