U samo nekoliko sati Minneapolis je svjedočio dvjema pucnjavama u kampovima beskućnika pri čemu je, prema policijskim podacima, ozlijeđeno ukupno 13 ljudi.
Prvi napad dogodio se na autobusnoj postaji u četvrti gdje su u posljednjih mjesec dana već zabilježene dvije pucnjave. Metci su pogodili pet osoba. Nekoliko sati kasnije, svega tri kilometra dalje, na improviziranom naselju podignutom na privatnom zemljištu ozlijeđeno je još osam ljudi.
Na mjestu drugog napada stanovalo je desetak šatora koje već dvije godine na svojoj parceli tolerira vlasnik Hamoudi Sabri. On tvrdi da time prosvjeduje protiv, kako kaže, neuspjeha gradskih vlasti da riješe uzroke beskućništva. „Ako bi ovaj grad doista tretirao pucnjave kao hitne slučajeve, na terenu bi već bili savjetnici za tugu i traumu”, poručio je Sabri, dodajući da gradska uprava odgovara „istom izlizanom metodom – rušenjem šatora, ograđivanjem prostora i nazivanjem toga vodstvom”.
Nakon krvoprolića, grad je najavio hitno čišćenje kampa na Sabrijevu zemljištu, potez koji bi mogao okončati dugotrajnu sudsku bitku između vlasnika parcele i vlasti.
Policijski načelnik Brian O’Hara opisao je niz masovnih pucnjava u gradu kao „zastrašujuće uobičajen” i upozorio da „ovo nije normalno”. Posljednja dva tjedna u najvećem gradu Minnesote dogodilo se ukupno pet masovnih pucnjava, uključujući i onu u katoličkoj školi u kojoj su poginula djeca.
Sve se odvija u trenutku kada stambeni troškovi u SAD-u nezaustavljivo rastu, a broj ljudi bez krova nad glavom bilježi nove rekorde. Tema beskućništva našla se i u središtu nacionalnih rasprava otkako je bivši predsjednik Donald Trump potpisao izvršnu uredbu kojom se državama nalaže da „preusmjere” osobe bez stalnog smještaja u „dugotrajne institucionalne objekte”. Kritičari upozoravaju da bi takav pristup mogao rezultirati kriminalizacijom beskućništva.
Napetosti dodatno raspaljuju medijski istupi poput onoga voditelja Brian Kilmeadea koji je, govoreći o beskućnicima, na nacionalnoj televiziji izrekao: „Samo ih ubijte.” Izjavu su brojni promatrači osudili kao poticanje na nasilje.
Dok policija istražuje motive posljednjih napada, stanovnici dvaju raseljenih kampova suočavaju se s gubitkom jedinog privremenog doma. Udruge koje im pomažu zahtijevaju dugoročna i sustavna rješenja, a ne, kako kažu, „puku rotaciju šatora i žutih policijskih traka”.
