Sarajevo je 3. svibnja ponovno bilo podijeljeno sjećanjima na događaje u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici, jednom od najkontroverznijih trenutaka rata u Bosni i Hercegovini.
Ispred spomen-obilježja srpskim vojnicima, uz snažno policijsko osiguranje, vijence je položilo izaslanstvo predvođeno srpskom članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović. „Ne zaboravljamo i ne odustajemo od borbe za istinu i pravdu”, poručila je preko društvenih mreža, ponovivši stav da je riječ o ratnom zločinu.
Samo stotinjak metara dalje, bivši pripadnici Zelenih beretki i borci Armije BiH slavili su ono što smatraju presudnom obranom glavnog grada. Podjećaju da se sukob ne može odvojiti od napada JNA na Sarajevo dan ranije, kada su granatirane državne institucije i pokušano preuzimanje kontrole nad gradom. Bivši ‘zelena beretka’ Ismir Nokto odbacio je tvrdnje o masakru, ističući da snimke pokazuju znatno manju razinu pucnjave od one koju navodi srpska strana.
Sukob je izbio 3. svibnja 1992., dok se kolona JNA – prema dogovoru o povlačenju i razmjeni – kretala prema Lukavici. Prema optužnici Tužiteljstva BiH, tada je ubijeno osam osoba, 24 su ranjene, a zatočeno je nekoliko desetaka vojnika i civila.
Zbog tih događaja pred Sudom BiH još traje proces „Dobrovoljačka” protiv tadašnjeg potpredsjednika Predsjedništva BiH Ejupa Ganića i još devetorice nekadašnjih vojnih, policijskih i političkih dužnosnika, koje se tereti za ratne zločine protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva.
Ganić je privremeno preuzeo predsjedanje Predsjedništvom 2. svibnja 1992., nakon što je JNA u sarajevskoj zračnoj luci uhitila Aliju Izetbegovića. Prema bošnjačkom tumačenju, taj je pokušaj presijecanja grada bio uvod u kasniji sukob u Dobrovoljačkoj ulici, koja danas nosi ime povjesničara Hamdije Kreševljakovića.
Tri i pol desetljeća poslije, broj žrtava, pravna kvalifikacija i moralna ocjena tog događaja i dalje dijele Sarajevo – doduše, samo stotinjak metara fizičke udaljenosti, ali čitav svemir u kolektivnom pamćenju.