Dvije silovite podvodne eksplozije 12. kolovoza 2000. potopile su nuklearnu podmornicu Kursk u Barentsovu moru i usmrtile svih 118 članova posade – najveću katastrofu te vrste u povijesti. Dvadeset i pet godina poslije, analiza događaja pokazuje da je nesreća postala prekretnica ne samo za rusku mornaricu nego i za tada tek izabranog predsjednika Vladimira Putina.
Podmornica – perjanica ruske flote – ležala je na 108 metara dubine. Potraga je počela tek šest sati nakon eksplozija, a olupina je locirana 16 sati poslije. Četiri dana ruska javnost nije znala ni da se tragedija dogodila; Moskva je odbijala vanjsku pomoć. Spasilačke ekipe Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva došle su tek deveti dan, kada je već bilo prekasno. U stražnjem dijelu trupa pronađena su tijela 23 mornara koji su preživjeli detonacije, ali su se ugušili nakon što je ponestalo kisika.
„U tome trenutku Crvena armija koju je Rusija naslijedila od SSSR-a bila je u lošem stanju, s potplaćenim i siromašnim časnicima i vojnicima, s lošom opremom”, podsjeća povjesničar Tvrtko Jakovina, ističući da država još nije odlučila želi li ostati regionalna sila ili se vratiti statusu supersile.
Putinova prva velika kriza Prvih dana katastrofe Putin je ostao na odmoru u Sočiju, a odluku o prihvaćanju strane pomoći donio je tek kad su vlastite mogućnosti zakazale. „Putin se nije najbolje snašao u prvim danima krize, očito je mislio da će to Rusija riješiti svojim snagama”, ocjenjuje povjesničar Petar Bašić.
Kritike su kulminirale dokumentarcem ORT-a, televizije u vlasništvu oligarha Borisa Berezovskog, u kojem se čulo: „Glavni je zaključak cijelog slučaja da vlast ne poštuje nikoga od nas, i vlasti nas lažu.” Nekoliko tjedana poslije tužiteljstvo je pozvalo Berezovskog na ispitivanje; pobjegao je u Veliku Britaniju, a Putin je započeo široku ofenzivu protiv moćnih tajkuna.
„Obračun s oligarhom Borisom Berezovskim počeo je nakon tragedije s podmornicom Kursk, no po istom modelu Putin je neutralizirao i ostale milijardere”, zaključuje Bašić i dodaje da je time „tragedija Kurska promijenila model Putinove vladavine i vremenom ga pretvorila u apsolutnog gospodara Rusije”.
Nasljeđe katastrofe Istraga je kasnije pokazala niz tehničkih kvarova na Kursku, zastarjelu spasilačku opremu i neispravne komunikacijske sustave – simptome šire degradacije ruske vojske tijekom 1990-ih. Godinu dana nakon potonuća olupina je izvučena na površinu, a promašaji sustava postali su jasan signal Kremlju da oružane snage treba iz temelja obnoviti.
Dvadeset i pet godina poslije, tragedija Kurska ostaje podsjetnik na ljudsku cijenu tehničkog nemara i političke tajnovitosti – ali i ključna točka na kojoj je oblikovana današnja, centralizirana moć ruskog predsjednika.