Petnaestoga siječnja 1996. započela je, a točno dvije godine poslije i završila mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja – jedinstveni proces kojim su Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem bez oružanog sukoba vraćeni u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Pod okriljem prijelazne uprave Ujedinjenih naroda (UNTAES), područje pod okupacijom od 1991. godine ponovno je stavljeno pod suverenitet Hrvatske, čime su, prema tadašnjim procjenama, „spašeni brojni životi i spriječene nove patnje”. Završetkom procesa otvoren je put povratku prognanika i izbjeglica, obnovi razrušenih naselja te normalizaciji gospodarskog i društvenog života u cijeloj državi.
Vesna Škare-Ožbolt, nekadašnja predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja u sklopu misije, prisjeća se kako je ključnu političku odluku prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman donio – simbolično – upravo na svoj rođendan. Govoreći o cijelom pothvatu, ističe: „Taj prostor smo vratili na miran način i to je velika stvar.”
Škare-Ožbolt dodaje da je, gledajući iz današnje perspektive, riječ o „čudu” jer je Hrvatska jedina država prostore osvojene u ratu uspjela mirno reintegrirati: „Napravilo se čudo iako sam očekivala da će pomaci ići puno brže.”
Iako se proces smatra najuspješnijom mirovnom misijom UN-a, sugovornica podsjeća da je i nakon formalnog završetka ostao niz otvorenih pitanja – od povrata imovine do gospodarskog oporavka regije. No upravo činjenica da je reintegracija okončana bez novih žrtava, naglašava, čini je trajnim dokazom da se i najteži teritorijalni sporovi mogu rješavati pregovorima, a ne oružjem.
Danas, gotovo tri desetljeća poslije, mirna reintegracija ostaje važan podsjetnik na diplomaciju i političku hrabrost zahvaljujući kojima je ratom rastrgana Hrvatska uhvatila priliku za mir i zajedničku budućnost.
