ZAGREB – Mali pogon Tvornice kulture u srijedu je bio krcat: publika je na samu uvertiru Noći knjige do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu kako bi čula Đurđicu Čilić i premijerno upoznala njezinu novu knjigu „Vidimo se na papiru” (VBZ).
Uz autoricu su o djelu govorili urednica Barbara Šundov i pjesnik, prozaik te nakladnik Drago Glamuzina, otvarajući teme koje Čilić u fragmentiranim zapisima razlistava – od altruizma i (ne)prohodnih granica empatije do svakodnevnih susreta s „drugima” u suvremenom društvu.
Šundov je istaknula kako naratorski glas gotovo bezrezervno pruža ruku svakome koga susretne te upitala autoricu trebaju li takva otvorenost i briga imati svoje krajnje točke. Čilić je uzvratila: „Empatija nije nešto što dolazi samo od sebe, ona se uči, gradi i često dolazi iz vlastitih lomova. Ali da, granice postoje i važno ih je prepoznati”.
Razgovor je potom skrenuo prema pitanju dosega književnosti. Može li knjiga promijeniti društvo, posebice kad se bavi pričama migranata i suptilnim oblicima isključenja? Autorica je bila rezolutna: „Ne mislim da književnost može promijeniti svijet preko noći, ali može promijeniti pojedinca. A to nikad nije malo”.
Glamuzina je pohvalio preciznost kojom Čilić iz „trenutačnih zapisa” gradi cjelinu. Tekstovi, kazao je, djeluju kao da su nastali u jednom dahu, ali ispod površine počiva stroga kontrola jezika i ritma. Sama spisateljica priznala je da joj kratka forma dopušta „uhvatiti ono krhko i prolazno, bez viška riječi”.
Večernja se atmosfera, obojena tihim uzdasima i ponekim smijehom publike, pretvorila u spontanu raspravu o (ne)iscrpnosti empatije, ali i o moći riječi da barem na tren zaustavi šum svakodnevice. Sudionici su na kraju poručili da se s knjigom – kako naslov sugerira – vide „na papiru”, dok će se s čitateljima susret nastaviti već idućih dana na brojnim događanjima Noći knjige.