Na sparnom rubu kalifornijske pustinje, između Los Angelesa i Las Vegasa, sićušna naselja Newberry Springs i Daggett godinama su izgledala kao da ih je progutalo vrijeme. No stoti rođendan legendarne Route 66, koji se obilježava 2026., potaknuo je mještane da pokušaju vratiti život na tu nekoć prometnu dionicu „Majčine ceste”.
Mali val nade stiže iz kultnog Bagdad Cafea u Newberry Springsu, poznatog po istoimenom filmu iz 1980-ih. Iako danas više ne poslužuje hranu, kafić ponovno prima oko 6 000 turista mjesečno, a lokalci vjeruju da će se ta brojka idućih godina udvostručiti. Turisti poput Brazilca Neilsena Lopesa, koji je „desetljećima planirao” svoju vožnju, dokaz su da privlačnost Route 66 nije izblijedjela.
„Moja je vizija da postanemo nezaobilazna postaja za karavane ljubitelja Route 66”, kaže Karla Claus, samoproglašena ambasadorica Newberryja i potpredsjednica mjesne gospodarske komore. Zahvaljujući mikro-grantu već vodi tematske ture koje ističu bogatu prošlost ceste otvorene 1926. godine, iste kojoj je John Steinbeck u „Plodovima gnjeva” nadjenuo nadimak „Mother Road”.
Newberry Springs procvao je pedesetih, no dolaskom autoceste I-40 u sedamdesetima promet je presahnuo, a niz malih tvrtki propao. Sličnu sudbinu Dijeli i Daggett, mjesto koje je Steinbeck usput spomenuo u romanu, a današnjim se klincima čini „kao scena iz crtića Cars”, priča Rose Beardshear iz komore.
Planovi za proslavu stote obljetnice raznoliki su:
• Beardshear želi pretvoriti dio ceste u „glazbenu autocestu”; posebni žljebovi na asfaltu stvarali bi melodiju dok automobili prelaze preko njih. • Renee Kaminski, suvlasnica povijesnog bara The Barn (otvoren 1952.), priprema mjesečne tematske zabave, izložbe oldtimera i kamp s vintage prikolicama. • U Daggettu mehaničar i zaljubljenik u povijest Daryl Schendel uz pomoć nacionalne parkovne službe obnavlja nekadašnji centar dobrodošlice, planirajući ga otvoriti baš u vrijeme jubileja.
„Newberry utjelovljuje duh ‘Mother Roada’. Uvijek ćemo vas primiti i pobrinuti se da ste sigurni”, poručuje Kaminski, no i ona i ostali inzistiraju da pretjerani razvoj ne smije narušiti pustolovni štih mjesta. „Želimo zadržati seoski karakter”, dodaje Beardshear.
Dok pustinjski vjetrovi i dalje nose pijesak preko napuštenih krovova, lokalci vjeruju da bi nadolazeći jubilej mogao preokrenuti višedesetljetni silazak u zaborav — ali samo onoliko koliko to sami požele. „Ovdje ste izvan vremena”, kaže Claus, „i baš to ljudi žele osjetiti na Route 66.”