Netflixov film „Ljudi koje upoznajemo na odmoru” trenutačno vodi na hrvatskoj listi najgledanijih, ali gledatelji koji su prije toga čitali istoimeni roman Emily Henry primijetili su krupnu promjenu: ključna scena više se ne odvija u Dubrovniku.
Autorica ističe da razlozi nisu bili produkcijski, nego žanrovski. „Romantični čitatelji imaju vrlo jasnu predodžbu o tome gdje je granica”, objašnjava Henry. „Ako likovi prijeđu određenu crtu, publika im to teško oprašta, bez obzira na okolnosti.”
U romanu se prijatelji Alex i Poppy na ljetovanju u Dubrovniku prvi put poljube i gotovo odu korak dalje, što zauvijek mijenja njihov odnos. Film, međutim, isti dramatični prijelom prebacuje u Toscanu i pritom ga ublažava. Pisateljica otkriva da je upravo osmišljavanje te toskanske sekvence zadalo najviše muke scenaristima: „Mislim da je to scenaristima bilo najteže ukomponirati… stalno sam govorila: ‘Mislim da vam treba Toskana.’”
Dubrovnik je tako izbačen iz radnje i zamijenjen talijanskom kulisom, iako je u knjizi hrvatski grad centralno mjesto jedne od najvažnijih godina zajedničkih putovanja protagonista. Promjena je, čini se, uvedena kako bi se ublažila intimnost trenutka i ostala unutar okvira koji publika romantičnog filma lakše prihvaća.
Unatoč izmjeni, filmska adaptacija dodatno je pojačala popularnost romana. Henry trenutno ima pet drugih naslova u redu za ekranizaciju, a odluka o „selidbi” Dubrovnika pokazuje koliko su filmski scenariji spremni prilagoditi priču – čak i na račun prepoznatljive hrvatske lokacije – kako bi sačuvali očekivanu romantiziranu dinamiku.