Južnojadranska kotlina – najdublji dio Jadrana – zagrijala se za 0,8 °C i poslanila za 0,2 PSU samo u posljednjih deset godina, pokazuje novo međunarodno istraživanje koje je vodio Institut Ruđer Bošković (IRB). Trend je višestruko brži od klimatskih projekcija koje su takve promjene očekivale tek krajem stoljeća.
„Možete zamisliti to kao grijanje kuće gdje je termostat pokvaren”, objašnjava oceanograf Ivica Vilibić. Umjesto da Jadran, kao „prirodni termostat” Mediterana, u zimskoj cirkulaciji šalje hladnu, gustu vodu prema jugu, danas u dubine odlaze toplije i slanije mase koje dodatno zagrijavaju cijeli sustav.
Glavni nalazi • Granica stalne temperature od 14 °C, početkom 2010-ih na 100 m dubine, do 2024. spustila se do samog dna (≈ 1200 m). • Stopa zagrijavanja porasla je s oko 0,2 °C po stoljeću na 0,8 °C po desetljeću (2012.–2024.). • Salinitet viši od 38,9 PSU sada je gotovo stalan u najdubljem sloju.
Zašto se to događa Kombinacija globalnog zatopljenja, manje zimskog hlađenja površine te promjena u oborinama i riječnim pritocima dovodi do toplijih, slanijih voda u sjevernom Jadranu. One potom tonu i mijenjaju duboku cirkulaciju cijelog Mediterana.
Ekološke i klimatske posljedice • Hladnoljubive dubokomorske vrste, osobito u zaštićenoj Jabučkoj kotlini, gube stanište iz kojeg ne mogu „pobjeći”. • Toplije vode pogoduju invaziji tropskih vrsta s istoka Sredozemlja, mijenjajući hranidbene mreže. • Promijenjena gustoća voda može dizati razinu mora uz obale Mediterana za dodatnih 3,3 mm godišnje i utjecati na regionalne vremenske obrasce.
„Ono što nas posebno brine je činjenica da se promjene ubrzavaju”, kaže Vilibić. „To nije postupna prilagodba, već brza tranzicija prema novom stanju koje još ne razumijemo u potpunosti.”
Što dalje Znanstvenici iz Hrvatske, Italije i Slovenije nastavit će kontinuirano praćenje kroz mrežu usidrenih postaja, istraživačkih krstarenja i Argo plovaka. Sljedeći je korak izrada preciznijih klimatskih modela za zatvorene morske bazene kako bi se bolje procijenio tempo budućih promjena.
„Priroda nas upozorava da se događa nešto značajno. Naš zadatak je razumjeti te procese i pomoći društvu da se pripremi za promjene koje dolaze”, zaključuje Vilibić.