Slobodno tržište kakvo opisuje klasična teorija danas je tek „teorijski koncept”, tvrdi profesor s Fakulteta političkih znanosti Zdravko Petak. Po njemu, čak i u najčišćem liberalnom zamišljenom sustavu „svaki sustav zahtijeva neki oblik institucija za provođenje imovinskih prava i osiguravanje javnih dobara poput infrastrukture i sigurnosti”.
Razgovor triju domaćih stručnjaka otkriva da je razgraničenje između ekonomije i politike nestalo:
• Filozof Željko Ivanković podsjeća kako je i Adam Smith znao da „ekonomija nije autonomna u odnosu na politiku” te da ni cjenovni mehanizam ne djeluje u vakuumu.
• Ekonomski analitičar Josip Tica kaže da je „sve popularnije gledište da je svaka ekonomija inherentno politička ekonomija”, naglašavajući „inflaciju pohlepe” i globalizacijske procese koji su doveli do rasta nejednakosti i političke nestabilnosti.
• Petak dodaje da ni liberalni kapitalizam s kraja 19. stoljeća nije funkcionirao bez države, iako je javna potrošnja tada bila oko 10 % BDP-a. Nakon Drugoga svjetskog rata, rast državne uloge i kejnzijanizam s fordizmom smanjili su nejednakosti u većini razvijenih zemalja.
Pandemija, klimatske politike i rat u Europi, zaključuju sugovornici, dokrajčili su staru raspravu između (neo)liberalizma i kejnzijanizma; danas države prosječno sudjeluju s oko 40 % u nacionalnim gospodarstvima. Pitanje više nije treba li država upravljati ekonomijom, nego kako i u čijem interesu to čini.