Dugih 10 do 12 sati dnevno na biciklu ili mopedu, prosječno samo 3 funte po dostavi, gotovo nikakva prava i stalna izloženost nasilju – tako većina migranata opisuje posao dostavljača u britanskim tvrtkama Deliveroo, Just Eat i Uber Eats.
• U Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj za Deliveroo trenutačno vozi oko 73 000 ljudi, a, prema riječima samih radnika, „multinacionalna“ radna snaga čini i druge platforme. • Rad na biciklu donosi oko 300 funti tjedno, dok na mopedu može dosegnuti 450 funti, ali uz dodatne troškove osiguranja i goriva. • Naknade po narudžbi katkad padnu na svega 3 funte; ako u sat vremena stignu tek jedna-dvije isporuke, radnik ne doseže ni zakonsku minimalnu satnicu.
„I earn more cleaning toilets than I do from being a Deliveroo rider“, kaže Marina iz Brazila, majka dviju djevojaka koja dostavu mora kombinirati s poslom čistačice. U aplikacijama, tvrdi, nema razlike: „Danas su po plaći i uvjetima svi isti.“
Napadi i seksizam
Žene su manjina među dostavljačima, ali u WhatsApp grupi 800 Brazilki svakodnevno razmjenjuju savjete kako se nositi s uznemiravanjem. „Sometimes men open the door to female riders naked or in their underwear“, opisuje Marina, prisjećajući se i pokušaja da je mušterija uvuče u stan te šamara usred ulice.
Ni muškarci nisu pošteđeni nasilja. Rayan iz Pakistana kaže da ga je banda tinejdžera dvaput napala „samo iz zabave“, dok Ahmed iz Turske izbjegava noćne smjene zbog rasističkih napada.
Nevidljivi radnici aplikacija
Svi sugovornici slažu se da „gazdu“ nikada nisu upoznali – s poslodavcem komunicira isključivo algoritam. „We are a very modern kind of slave. The slave driver is the app that sends us our orders“, kaže sirijski izbjeglica Mohammed.
Akademska istraživanja potvrđuju takav dojam. Tim Sveučilišta u Birminghamu predvođen prof. Nandom Sigonom upozorava da je platformaški model „testni poligon“ za spoj automatizacije rada, digitalnog nadzora i imigracijske kontrole. Od ožujka su, dodaje, strože provjere boravišnih dozvola dodatno pogoršale uvjete.
Pravna borba i reakcije tvrtki
Vrhovni sud je 2021. presudio da su vozači Ubera radnici s temeljnim pravima, no 2023. isti je sud dostavljače proglasio samozaposlenima zahvaljujući ugovornoj „klauzuli zamjene“ – mogućnosti da posao obavi netko drugi. Sindikati i dalje traže punu zaštitu. Iz Međunarodnog sindikata radnika Velike Britanije poručuju da je gig-ekonomija „okrenula kotač radničkih prava unatrag“, ostavljajući dostavljače u financijskom, fizičkom i mentalnom stresu.
Platforme se brane tvrdnjom da radnici cijene „fleksibilnost“ i da prosječno zarađuju više od minimalca te ističu besplatno osiguranje, potporu pri roditeljstvu i suradnju sa sindikatima. No stvarnost na cesti – smrzavanje, iznurenost i nesreće – govori drukčije.
„All we riders can think about is money and how to keep going in order to earn enough to survive“, zaključuje Rayan, koji je san o profesuri engleske književnosti zamijenio četverostrukim čarapama i sušenjem nogu fenom između vožnji.
Unatoč svemu, mnogi poput Marine ostaju na cesti: „Radim da bih stavila hranu na stol svojim kćerima. Nadam se da će one, zahvaljujući mom radu, jednom prekinuti taj krug siromaštva i nikada ne morati voziti za aplikacije.“