Filmaš David Wilkinson u osobno intoniranom dokumentarcu „The Marbles” otvara jedno od najdugotrajnijih kulturno-političkih pitanja: sudbinu Partenonovih skulptura koje Britanski muzej čuva još od početka 19. stoljeća.
Wilkinson rekonstruira put skulptura od atenskog Akropolja do Londona, podsjećajući da ih je lord Elgin odnio 1800-ih uz, kako navodi, dvojbene dozvole tadašnje osmanske vlasti. Izvorni „firman” nikada nije pronađen; postoje tek nesigurne prijepise, pa se 200-godišnje britansko vlasništvo često naziva kulturnom otimačinom.
Film donosi i širu sliku novog vala restitucija muzejskih artefakata: nekoliko škotskih ustanova već vraća sporne predmete, što glumac Brian Cox komentira riječima da bi „da su skulpture završile u Edinburghu odavno bile natrag u Ateni”.
Istodobno se čuje i suprotna strana. Pobornici ostanka skulptura u Londonu tvrde da su velike zbirke po definiciji međunarodne te da bi izdvajanje po nacionalnom ključu bilo „nazadno i nativističko”. Wilkinson čak istražuje ideju digitalnih ili virtualnih rekonstrukcija koje bi Britanskom muzeju omogućile da zadrži edukativnu vrijednost, dok bi originali otišli u Grčku.
Autor na trenutke propituje i grčku logistiku: čak i ako se skulpture vrate, neće biti vraćene na hram, nego u Muzej Akropole, gdje ulaznica stoji 20 eura—nasuprot besplatnom ulazu u Londonu.
Unatoč tim dvojbama, dokumentarac se predstavlja kao smirena, temeljito istražena obrana povratka. Političari u Ujedinjenom Kraljevstvu, uključujući vođu oporbe Keira Starmera, za sada izbjegavaju potez koji bi ih mogao gurnuti u novu „kulturnu bitku”, no Wilkinsonov film podsjeća da se pritisak nastavlja i da se argumenti više ne mogu ignorirati.
