Film „Dear Beautiful Beloved” ukrajinskog redatelja Jurija Rečinskog donosi potresan, ali nenametljivo nježan pogled na svakodnevicu ljudi koji u ratnim zonama Ukrajine spašavaju žive i dostojanstveno ispraćaju poginule.
Rečinski prati dvije paralelne akcije:
-
Dobrovoljci u improviziranim konvojima iznose starije i nemoćne iz domova blizu bojišnice prema nekadašnjoj bolnici koja danas služi kao privremeni prihvatni centar. Ondje ih, uz ohrabrenje i humor, dočekuju volonteri koje korisnici s prkosom nazivaju „drugovi bakice”. Među njima se ističe Elizabeth, Britanka čiji se blagi dodiri i topli osmijeh pretvaraju u kratke trenutke olakšanja za ljude koji su ostavili sve.
-
Istodobno, forenzički timovi i vojska tragaju za posmrtnim ostacima poginulih vojnika i vraćaju ih obiteljima. Težak zadatak prijevoza preuzima kršni Oleksandr, nadimkom „Buldóžer”, u bijelom kombiju ukrašenom likovima vojnika s anđeoskim krilima. U gradovima kroz koje prolazi stanovnici spontano kleknu uz cestu, stvarajući tihi počasni koridor.
Najbolnije scene dolaze kad majke preuzimaju metalne lijesove s tijelima sinova. Jedna od njih, milujući sina po licu, ponavlja: „Moj sine, moje sunce, moje voljeno dijete.”
Kamera se, međutim, ne zadržava isključivo na smrti. Topli pogledi, pružena ruka ili briga oko raščupane frizure starice podsjećaju da su ljubav, hrabrost i ljudskost moćni čini otpora.
Iako prožet tugom, „Dear Beautiful Beloved” nosi optimističnu poruku: u naizgled beskrajnoj patnji još uvijek postoji prostor za dobrotu – i upravo ju ta dobrota čini oružjem protiv beznađa.