Političke napetosti u Bosni i Hercegovini ponovno su probudile stare optužbe o hrvatskoj ulozi u ratu. Dok Milorad Dodik odbija poštovati presudu Suda BiH, a dio bošnjačkih komentatora proziva Zagreb za agresiju, u javnost je dospio službeni dopis koji takve interpretacije dovodi u pitanje.
Portal Direktno objavio je dokument Veleposlanstva BiH u Zagrebu od 18. srpnja 1995. godine. U njemu se prenosi „usmena poruka” tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića upućena hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu:
„… predlažem da najvažnija, ako ne i jedina točka naših razgovora bude pitanje vojnog saveza između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine radi zajedničke borbe protiv srpskog agresora.”
Poruka je poslana samo tjedan dana nakon pada Srebrenice, dok je i Žepi prijetila ista sudbina. Izetbegović je naglasio da bi, zbog izvanredne situacije, jedino radi dogovora o savezu mogao „napustiti zemlju” i doći na sastanak s Tuđmanom najavljen za 21. i 22. srpnja na Brijunima.
Tuđman je prijedlog prihvatio. Već 22. srpnja 1995. u Splitu je potpisana tzv. Splitska deklaracija – „Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice”. Dokument je hrvatskoj vojsci omogućio korištenje teritorija BiH za zajedničke operacije s Armijom BiH protiv snaga Republike Srpske.
Tri tjedna poslije započela je operacija Oluja. Akcija je, osim oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske, razbila višegodišnju srpsku opsadu Bihaća i spriječila ponavljanje tragedije Srebrenice. Hrvatske i bošnjačke snage potom su napredovale sve do prilaza Banjoj Luci, gdje je ofenziva zaustavljena nakon intervencije američkih diplomata Petera Galbraitha i Richarda Holbrookea.
Galbraith je nedavno podsjetio da je hrvatsko djelovanje bilo „zakonito i na zahtjev legitimne vlade BiH”, istaknuvši: „Zemlja koja pomaže svom susjedu u obrani vlastitog teritorija nije agresor.”
Objavljeni dopis tako pruža čvrst arhivski dokaz da su vodeći bošnjački i hrvatski politički vrh sredinom 1995. zajednički planirali oružani otpor – što osporava teze o hrvatskoj agresiji u Bosni i Hercegovini.
