Dvije godine star Oliver Staub proživio je ono što medicinari opisuju kao pravo čudo. Teška prometna nesreća 17. travnja 2025. u Meksiku gotovo je okončala život njemačkoga dječaka: vratna kralježnica bila mu je doslovno prekinuta, a glava gotovo odvojena od tijela.
Nesreća kod Tlaxcale dogodila se kada se obiteljski kombi sudario s kamionom. Majka Laura (32) slomila je ruku i zadobila potres mozga, otac Stefan (43) polomio je rebra, peterogodišnji Sebastian zaradio je posjekotinu na čelu, a njegov blizanac Julian prošao bez ogrebotine. Najgore je, međutim, bilo malom Oliveru: u autosjedalici se nagnuo naprijed, prestao disati i srce mu je stalo. Brza reanimacija tetke koja je vozila iza njih održala ga je na životu do dolaska hitne pomoći.
U bolnici u Mexico Cityju liječnici su roditeljima otvoreno rekli da dječak „neće preživjeti tjedan dana” i predložili razmišljanje o darivanju organa. Oliver je 39 dana proveo prikovan za respirator, a kući je otpušten u krutom Schanzovu ovratniku – bez ikakve garancije da će ikada pomicati udove.
Potraga za rješenjem dovela je obitelj do neurokirurga Mohameda Badona s američkoga Sveučilišta u Chicagu, specijalista za liječenje ozljeda kralježnice matičnim stanicama. Troškovi transporta i zahvata procijenjeni su na više od 300 000 dolara, no humanitarna zaklada bivšeg nogometaša Tonija Kroosa preuzela je čitav račun koji je na kraju premašio milijun dolara.
Operacija spajanja lubanje i kralježnice izvedena je 11. srpnja 2025. Tim je istodobno radio s prednje i stražnje strane dječjeg vrata, rekonstruirao kosti te zaštitio moždinu. Tijekom prvih poslijeoperacijskih dana Oliverovo je srce više puta stajalo, a disao je uz pomoć respiratora.
Preokret je došao kad je neočekivano pomaknuo ruku. Liječnici su isprva mislili da je riječ o refleksu, no ubrzo je počeo svjesno stezati prste roditelja, micati noge, jesti pa čak i pjevati. „Mislili smo da nikada neće moći disati samostalno, a sada se igra i pjeva”, izjavio je dr. Badon, naglasivši kako je dječakov napredak nadmašio sva očekivanja.
Oliver danas bez pomoći diše, miče ruke i noge te nastavlja rehabilitaciju koja bi mu, nada se tim liječnika i roditelji, mogla omogućiti gotovo normalan život. Njegova priča već je postala simbol nade za obitelji diljem svijeta koje se suočavaju s teškim ozljedama kralježnice.