Dok snježna oluja stoljeća pustoši dijelove Sjedinjenih Država, mnogi se Dubrovčani pitaju može li se sličan polarni scenarij preslikati na jug hrvatske obale. Stručnjakinje Državnoga hidrometeorološkog zavoda, dr. sc. Sara Ivasić i mr. sc. Lidija Srnec, poručuju da razloga za paniku nema, premda „zima još nije rekla zadnju riječ”.
Prema Köppen-Geigerovoj klasifikaciji Dubrovnik ima mediteransku klimu s vrućim ljetom. Mjerenja pokazuju trajni trend zatopljenja: prosječna godišnja temperatura na gradskoj postaji u razdoblju 1991.–2020. iznosi 17,1 °C, a zimska 9,9 °C. Od 1961. do 2025. godišnja temperatura raste oko 0,3 °C po desetljeću, a zimska 0,2 °C.
Najhladnija zima zabilježena je 1981. s prosječnih 7,8 °C. Rekordno niska dnevna temperatura od –7 °C izmjerena je 14. siječnja 1969. Od 2000. godine negativna odstupanja od prosjeka postaju rjeđa i ne prelaze –1 °C, dok su pozitivna odstupanja često veća od +2 °C.
Snijeg u Dubrovniku ostaje tek meteorološka rijetkost. U prosjeku se bilježi 0,1 dan godišnje s pokrivačem od najmanje 1 cm, a u posljednjih 65 godina takav je snijeg zabilježen samo u 12 zima. Najdeblji sloj, 8 cm, pao je 9. veljače 1965.
„Klimatske promjene ne poništavaju prirodnu varijabilnost, no zbog dominacije bure i juga, niskog reljefa i karakteristične mediteranske klime, velika i dugotrajnija zahladnjenja na dubrovačkom području nisu vjerojatna”, zaključuju klimatologinje.
Drugim riječima, iako hladni valovi u Sjevernoj Americi ovih dana ruše rekorde, dubrovačko se podneblje može nadati samo kratkotrajnim, blagim zimskim epizodama – bez scenarija „snježne oluje svih oluja”.