ZAGREB – Na jubilarnom Zagreb Book Festivalu u Muzeju za umjetnost i obrt predstavljen je novi roman Borisa Dežulovića, objavljen prošle godine u izdanju riječke kuće Ex Libris. Djelo problematizira nastanak fašizma i nacionalsocijalizma u Njemačkoj, ali i trajno pitanje: je li se zlo moglo spriječiti?
Moderatorica Morana Kasapović podsjetila je da su „Mostovi” lajtmotiv ovogodišnjeg festivala, a Dežulović je taj okvir povezao s današnjim društvom: „Hrvatska je danas duboko podijeljena zemlja.” Autor je otkrio da je roman nosio u glavi više od dva desetljeća, no „tema se pokazala aktualnijom nego ikad”.
Ključna premisa knjige polazi od hipotetskog ubojstva dječaka Adolfa Hitlera kako bi se spriječio kasniji užas. „Ta ideja nije originalna – postoji više od četiri tisuće djela o istoj pretpostavci – ali mene su zanimala druga pitanja: imamo li pravo, ima li smisla ubiti zlo dok još ima osam godina”, rekao je pisac, nazvavši tekst „dokumentarnom fikcijom”.
Iako nije govorio njemački niti posjetio München prije pisanja, Dežulović kaže da je „uronio u Aleksandrijsku knjižnicu interneta”, proučavajući arhive i doktorske radove o likovima iz knjige. Tek nakon završetka rukopisa otputovao je u bavarsku metropolu i, kako priznaje, „iznenadio se koliko sam je dobro poznavao”.
Spisateljica i arhitektica Ena Katarina Haler naglasila je da roman nadilazi banalnu premisu putovanja kroz vrijeme: „U jednom trenutku shvatite da uopće nije riječ o Hitleru nego o zlu ukorijenjenom u društvu.” Ocijenila je knjigu „fantastičnom, lucidanom i virtuozno napisanom doku fikcijom”.
Književnik Miljenko Jergović otišao je još dalje: „Ovdje nije riječ ni o Hitleru, ni o Nijemcima, ni o nacizmu. Riječ je o svakom od nas. O našim etičkim sklopovima, o tome hoćemo li nakon suočavanja sa zlom moći udahnuti zrak.” Upozorio je da je „naša tradicionalna reakcija na zlo pokušaj da se na njega naviknemo”, pritom se više puta kritički osvrnuvši na političku i društvenu klimu u Hrvatskoj.
Predstavljanje je, uz raspravu o povijesnim hipotetikama, otvorilo šire pitanje osobne odgovornosti i moralnih granica. Sudionici su naglasili da Dežulovićev roman ne traži jednostavne odgovore nego tjera čitatelja da sam presudi – bi li, suočen sa zlom u nastajanju, povukao okidač ili potražio drukčiji most prema budućnosti.