Devet mjeseci nakon što je na glavnom kolodvoru u Novom Sadu urušena tek obnovljena nadstrešnica, ostavljajući 16 poginulih, Srbija se i dalje trese od valova studentskih i građanskih prosvjeda.
Sve je krenulo simboličnim petnaestominutnim blokadama u studenome 2024., a ubrzo su slijedile okupacije fakulteta i uvođenje „slobodne nastave“ na otvorenom. Studenti su postavili pet temeljnih zahtjeva: objavu cjelokupne projektne dokumentacije, međunarodnu istragu, ostavke ključnih dužnosnika, javno imenovanje izvođača radova te minutu šutnje svakog prvog u mjesecu u obrazovnim ustanovama.
U veljači 2025. blokade su zahvatile Beograd, Novi Sad, Kragujevac i Niš. Vlast isprva suzdržana, povremeno je posezala za izoliranim pritiscima, no pritom su se pojavili i provladini „studenti koji žele učiti“, okupljeni u improviziranom kampu nazvanom „Ćacilend“. Iza šatora su, kako su mediji otkrili, stajali stranački aktivisti i osobe iz kriminalnog miljea, a pogrdni izraz „ćaci“ ubrzo je postao sinonim za pristaše predsjednika Aleksandra Vučića.
Najveći prosvjed održan je 15. ožujka pod parolom „15. za 15“. Dok je policija brojala 107 000 okupljenih, neovisne procjene kretale su se do 325 000, a organizatori su tvrdili da je Beogradom hodalo više od pola milijuna ljudi. Skup je prekinuo iznimno jak visokofrekventni zvuk, za koji su brojni svjedoci uvjereni da je riječ o LRAD-u; vlasti to poriču.
Vučić je tada proglasio pobjedu nad „obojenom revolucijom“, smijenio nekoliko ministara i prihvatio ostavku premijera Miloša Vučevića, no odbio je ključni zahtjev za prijevremenim izborima. Umjesto toga organizirani su provladini mitinzi, policija je pojačala privođenja, a profesorima na sveučilištima suspendirane su plaće tijekom blokada, zbog čega je nastava prebačena na internet.
Kulminacija nereda dogodila se 28. lipnja, na Vidovdan. Mirno najavljeni skup prerastao je u sukobe prosvjednika i policije, a studentske su barikade potom nasilno razbijene. Unatoč represiji, studentski pokret najavljuje povratak na jesen i izlazak na izbore kako bi „srušio korumpirani poredak“.
Europska unija ograničila se na pozive na „mirne prosvjede“ i „poštivanje vladavine prava“, bez otvorene kritike Vučićeve vlade, što je dodatno razočaralo studente. Zastave EU-a jedva da su se mogle vidjeti na skupovima, čak ni tijekom simbolične biciklističke vožnje do Strasbourga u svibnju.
Ekonomske posljedice već su vidljive: MMF prognozira srpski rast BDP-a od 3 posto u 2025., ispod ranijih 3,5. Analitičari očekuju nastavak političke nestabilnosti do mogućih prijevremenih izbora, iako predsjednik tvrdi da ih „neće biti prije 2027.“.
Dok službena istraga o urušavanju nadstrešnice još traje, studentski pokret, potpomognut brojnim javnim osobama, uključujući tenisača Novaka Đokovića, sprema se za novu rundu sukoba sa sve nervoznijom vlašću.