Devet godina nakon što su mađarski investitori preuzeli tada posrnuli NK Osijek, optimizam se pretvorio u gorčinu: klub danas drži posljednje mjesto na ljestvici, trofej i europska skupina nisu dočekani, a nogometna akademija nije isporučila očekivani pomak.
Sve je započelo 12. veljače 2016. kada su u hotelu Osijek, uz fanfare i velika obećanja, predstavljeni novi vlasnik Lörinc Mészáros i predsjednik Uprave Ivan Meštrović. Meštrovićeva era naglašavala je „osječki štih”, jer su ključne pozicije zauzeli ljudi iz grada. Kao strateški cilj isticana je i „nova era” s trofejima i razvojem mladih igrača.
Od navedenih ciljeva ostvarena je tek – i to u visokom stilu – izgradnja Opus Arene. Moderni stadion dobio je čiste desetke u svim ocjenama, ali njegov sjaj sve više odudara od tmurne natjecateljske stvarnosti. Gradnja je, međutim, pratila niz kontroverzi i sudskih sporova, što je dodatno hranilo skepsu dijela navijača.
Geopolitičke rasprave o motivima mađarskog kapitala pratile su klub od samog početka, osobito zato što je Osijek jedini projekt te poslovne grupacije izvan područja s brojnom mađarskom manjinom. Donedavni predsjednik Uprave Fenec Sakalj kazao je da su se na ulazak odlučili „na nagovor Vlatka Markovića”, tadašnjeg čelnika HNS-a, no skeptici drže da priča ima i dublju političku pozadinu.
Posljednje dvije sezone donijele su kulminaciju pada: rezultatska stagnacija postala je očita, a onda su se pojavili i financijski problemi. Smjena uprave te imenovanje nove predsjednice Alexandre Vegh predstavljeni su kao „novi početak”, ali vjera navijača je slaba – previše je obećanja ostalo neispunjeno.
Rezime desetljeća: • trofeji: 0 • nastupi u skupinama europskih natjecanja: 0 • iskorak nogometne akademije: 0 • Opus Arena: 1 – vrhunski objekt
Od euforije do boli krug se zatvorio. Stadionske tribine možda svijetle u najmodernijem ruhu, ali semafor tvrdoglavo pokazuje: NK Osijek mora opet krenuti – od nule.