Europa se već deset godina nalazi u stalnom stanju takozvane migracijske krize. Od 2015., kada je na kontinent stiglo približno milijun ljudi bježeći od ratova i progona, politička i medijska retorika izvanrednog stanja postala je trajna kulisa, a korist od nje ubiru najviše – industrija sigurnosti i krajnja desnica.
• Procvat granično-sigurnosnog sektora
– Proračun Frontexa narastao je s 90 milijuna eura 2014. na više od 1 milijarde ove godine.
– Privatne obrambene i sigurnosne tvrtke sklapaju sve unosnije poslove, dodatno militarizirajući granice.
• Politički uzlet radikalne desnice
– Njemački AfD iskoristio je događaje iz 2015. i u Bundestag ušao 2017., najavljujući da će „hunt” vladajuće stranke i „reclaim our land and our people”.
– Vođa CDU-a Friedrich Merz, danas kancelar, pomaknuo je stranku udesno te u listopadu poručio da se „problem in the cityscape” može riješiti samo „large-scale deportations”. Unatoč obećanju iz 2018. da će prepoloviti potporu AfD-u, ta je stranka u anketama narasla na 26 %, rame uz rame s CDU-om.
• Sličan scenarij u Ujedinjenom Kraljevstvu
– Laburistička vlada, pod pritiskom tvrdolinijaške Reform UK, najavila je „najopsežniju reformu azila u moderno doba”. Plan podrazumijeva privremenu zaštitu, smanjenje naknada, razdvajanje obitelji i dugotrajnu pravnu neizvjesnost tražitelja azila.
– Reform UK i krajnje desni aktivist Tommy Robinson slavili su taj zaokret, ocjenjujući da je „prozor Overtona” konačno razbijen.
• „Pakt o migracijama i azilu” stiže 2026.
– Novi europski propis ubrzat će granične postupke, proširiti pritvaranja i ograničiti prava na azil u „izvanrednim situacijama masovnog priljeva”.
– Amnesty International upozorava da su te situacije toliko široko definirane da bi iznimke mogle postati novo normalno stanje.
• Posljedice i upozorenja
– Jačanje nadzora i deportacija, tvrde kritičari, neće „riješiti” migracije potaknute ratovima, klimatskim promjenama i ekonomskom nejednakošću.
– Umjesto toga prijeti erozija demokratskih normi, dublje društvene podjele i porast rasističkog nasilja.
• Pozivi na otpor
– Aktivisti u Europi već organiziraju spašavanja na Mediteranu, ometaju racije i deportacijske letove te zagovaraju gradove kao prostore solidarnosti i različitosti.
S približavanjem 2026. i punom primjenom europskog pakta dilema postaje jasna: nastaviti putom sve tvrđih granica ili, kako poručuju kritičari, izgraditi politike koje u središte stavljaju ljudska prava i društvenu koheziju. O tome će, čini se, ovisiti kako će povijest ocijeniti razdoblje od 2026. do 2035. godine.
