Prije točno deset godina rečenica Angele Merkel „Mi to možemo!” otvorila je vrata najvećem migrantskom valu u novijoj europskoj povijesti. U samo nekoliko mjeseci 2015. godine više od 1,2 milijuna ljudi, ponajprije iz Sirije, Afganistana i Iraka, stiglo je preko tzv. balkanske rute – od grčkih obala, preko Sjeverne Makedonije, Srbije i Hrvatske, sve do željenih odredišta u Njemačkoj i Švedskoj.
Stanovnik Belog Manastira prisjetio se prvog šoka kada su se, kako kaže, „tisuće imigranata preko noći pojavile pred granicom i nahrupile u zemlju”. Ubrzo je mađarska vojska podignula ograde, a Hrvatska organizirano vlakovima prevozila ljude prema Sloveniji. Dokumenti se rijetko provjeravali, evidencije su kolabirale, a sigurnosni protokoli gotovo nestali.
Demograf akademik Anđelko Akrap ocjenjuje da je EU dočekala krizu nespremna: „Europske zemlje nisu bile pripravne na takvu situaciju. Niti su imale zajedničku politiku, niti instrumente integracije. Time je nanesena velika šteta i migrantima i domaćem stanovništvu.”
Posljedice su danas vidljive na više razina.
• Sigurnost: Analitičar Zoran Grgić upozorava kako je u masi od više od milijun ljudi „više nego sigurno da su ušli i spavači ili simpatizeri terorističkih organizacija”. Švedska se danas bori s naglim rastom kriminala, a njemački istok svjedoči jačanju krajnje desnog AfD-a.
• Politika: Porast populizma, jačanje antimigrantskih stranaka i pad popularnosti Angele Merkel, koja je kasnije priznala da je potcijenila razmjere odaziva, trajno su preoblikovali europsku scenu.
• Socijalni sustavi: Aktualni njemački kancelar Friedrich Merz najavio je reformu socijalnih davanja, uz obrazloženje da država više ne može podnositi postojeći teret nezaposlenih – među kojima je značajan broj onih koji su stigli 2015.
• Demografija: Eurostat bilježi gotovo 45 milijuna stanovnika rođenih izvan EU-a, što je 9,9 % ukupne populacije. Samo 2023. izdano je rekordnih 3,7 milijuna novih boravišnih dozvola, najčešće radi posla i obrazovanja. Iste godine unutar EU-a se preselilo još 1,5 milijuna osoba, dok je 1,5 milijuna ljudi otišlo u treće zemlje.
Iako broj novih tražitelja azila danas ne doseže razine iz 2015. – godišnje ih je oko 100 tisuća – europski gradovi, osobito u Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj, i dalje traže održiv model integracije. U prvom tromjesečju 2025. gotovo 124 tisuće osoba dobilo je nalog za napuštanje EU-a, no stvarno je vraćeno manje od 29 tisuća.
Desetljeće poslije, Europa više nije ista. Migracijski tokovi su se smanjili, ali političke, društvene i sigurnosne posljedice i dalje oblikuju svakodnevicu Unije, ostavljajući otvoreno pitanje može li se ponoviti 2015. – i bi li EU danas bila spremnija odgovoriti.
