PARIZ – Deseta obljetnica terorističkih napada 13. studenoga 2015., u kojima je ubijeno više od 130 ljudi, dočekana je u Francuskoj pod gustim slojem nadzornih kamera i trajno pojačanim mjerama opreza.
Na terasi bara Le Carillon, gdje je te noći stradalo 15 gostiju koji su pratili nogometnu utakmicu, danas nitko ne okrene pogled a da ne uoči leću kamere. Upravo taj prizor sažima temeljnu promjenu: u sukobu između zaštite građanskih sloboda i javne sigurnosti prevagnulo je potonje.
- Sigurnosni zakoni bez presedana Od 2015. vlade različitih političkih boja donijele su niz zakona koji šire ovlasti države za nadzor i djelovanje bez prethodnog odobrenja sudova. Zakon iz 2017. omogućio je postavljanje sigurnosnih perimetara oko javnih okupljanja, uvođenje ograničenja kretanja pojedincima te zatvaranje bogomolja za koje se sumnja da šire ekstremizam – sve bez sudske kontrole.
Dodatni korak bio je tzv. zakon o „separatizmu” iz 2020., koji je pooštrio nadzor nad inozemnim financiranjem vjerskih zajednica i uveo nova kaznena djela poticanja na mržnju. Premda ga je dio javnosti označio anti-muslimanskim, izglasan je širokom većinom, a istraživanja su tada pokazala veliku potporu borbi protiv „separatizma”.
- Politički konsenzus i javno mnijenje Bivši šef elitne policijske postrojbe RAID Jean-Michel Fauvergue opisuje nastali sustav kao „lijep štit koji pruža izvrsnu zaštitu”. Zagovornici tvrde da je upravo taj štit spriječio masovne napade nakon atentata u Nici 2016.
Šef vanjske obavještajne službe Nicolas Lerner procjenjuje da je vjerojatnost „velikog, složenog napada” koje bi orkestrirali ekstremisti iz inozemstva „značajno smanjena”.
Istraživanje agencije Elabe pokazuje da francuski birači i dalje među najvećim prijetnjama spontano navode terorizam te uglavnom prihvaćaju ograničavanje osobnih sloboda ako to povećava sigurnost. „Čak i kad im se ostavi otvoreno pitanje o glavnim opasnostima, Francuzi sami od sebe spominju terorizam”, kaže direktor IFOP-a Frédéric Dabi.
- Pritisak da se ide još dalje Desničarski Nacionalni sklop, predvođen Marine Le Pen, već traži zabranu „svakog izraza islamističke misli” u zemlji. Istodobno, tek rijetki u parlamentu pozivaju na smanjivanje postojećih ovlasti.
Jedan od njih je bivši zastupnik Pouria Amirshahi, koji je još 2015. bio među samo šest parlamentaraca što su glasali protiv produljenja izvanrednog stanja. Upozorava da bi „teške sigurnosne mjere mogle poslužiti kao priprema terena” za neliberalnu vlast: „Nema zakonskih prijedloga koji bi povukli mjere donesene nakon 2015., a briga za prava i slobode u parlamentu je malena.”
- Ožiljci bez datuma isteka Desetljeće bez velikog napada nije umirilo francusku javnost, ali je učvrstilo ideju da se sigurnost može, pa i mora, držati ispred sloboda. Za sada se čini da nijedna buduća vlada – lijeva ili desna – ne kani rasklopiti „štit” postavljen poslije pariške noći koja je promijenila lice Francuske.
