Više od šest mjeseci nakon početka primjene novog Zakona o inkluzivnom dodatku sustav socijalne skrbi i dalje je zatrpan neriješenim predmetima. Prema zadnjim podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR), čak 106 185 ljudi još nema rješenje, a prosjek čekanja mjeri se u mjesecima, često i dulje od godine dana.
Zakon, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024., trebao je objediniti četiri stare naknade – osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, uvećani dječji doplatak za djecu s oštećenjem zdravlja te novčanu pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom – i time pojednostaviti sustav. Umjesto toga, do kraja lipnja pristigao je val zahtjeva daleko veći od očekivanog: zavod je izdao više od 205 000 rješenja, no u evidenciji i dalje ostaje 182 780 aktivnih korisnika te 106 000 novih, neprocesuiranih zahtjeva.
Glavni usko grlo je obvezno vještačenje. Zavod za vještačenje prošlu je godinu zaključio s više od 105 000 neriješenih predmeta, a manjak stručnjaka dodatno koči postupak. Posljedice su ponekad tragične: teško bolesni podnositelji umiru prije nego što dobiju odgovor, a pravo na naknadu prestaje njihovom smrću.
„Pravo se priznaje od dana podnošenja zahtjeva, ali nije nasljedno, pa obitelji ne dobivaju zaostatke”, pojašnjavaju u HZSR-u. Mnogima se takvo tumačenje čini duboko nepravednim.
Osobne drame
Gospođa Ankica Livaja na inkluzivni dodatak za sina Ivana čekala je pune dvije godine. „Ivan je potpuno nepokretan i ovisi o drugoj osobi od rođenja”, ispričala je na HRT-u. Priznati iznos od 720 eura, kaže, omogućio bi mu barem povremeni izlazak iz kuće: „I on bi htio izaći. I u kino. Htio bi biti s društvom. Ali to ne može.”
Još potresniji je slučaj Zlatana Šege. Nakon šest mjeseci čekanja Centar za socijalni rad na zagrebačkoj Trešnjevci odobrio mu je 432 eura mjesečno, uključujući zaostatke. Teški onkološki bolesnik preminuo je tri dana poslije, a Centar je potom poništio rješenje.
Udruge osoba s invaliditetom upozoravaju da se time krši temeljno načelo socijalne sigurnosti i traže hitno zapošljavanje dodatnih vještaka, jasne rokove za odlučivanje te isplatu zaostalih iznosa nasljednicima kada korisnici ne dožive rješenje.
Dok se sustav ne ubrza, tisuće najranjivijih građana i njihove obitelji ostaju bez pomoći koja im je, zakonom priznato, nužna za svakodnevni život.