Novinarka Večernjeg lista Dea Redžić, dobitnica nagrade HND-a „Anđelko Erceg”, u novoj je emisiji opisala alarmantne razmjere bespravne gradnje i korupcije koje, tvrdi, sustavno uništavaju hrvatski priobalni prostor.
„Hrvatska je devastirana gore nego 90-ih, kada je u ratu pobijedila srbočetničke agresore i JNA, ali sada gubi rat protiv građevinskog lobija”, rekla je Redžić, podsjetivši da taj „neprijatelj” ima duboke veze unutar institucija zaduženih za zaštitu prostora.
-
Neusklađeni zakoni i preklapanje nadležnosti
• Prvi opći zakon o legalizaciji iz 1992. otvorio je vrata stalnom „praštanju” bespravnim graditeljima.
• Općine izrađuju vlastite prostorne planove koji se često kose sa županijskima, a pravilnik o „jednostavnoj gradnji” služi zaobilaženju dozvola. -
Kadrovska i moralna erozija sustava
• „U sustavu ima izvrsnih ljudi, ali i potpuno potkapacitiranih kadrova – pročelnika koji ne znaju izračunati brutto ili službenika koji nikad nisu bili na terenu, ne znaju ni što je Google Maps”, upozorava Redžić.
• Česta je, kaže, „institucionalizirana korupcija”, ali i „malograđanština i oholost” kada je dužnosnicima čast da ih investitor počasti ručkom. -
Slučaj kampa Jazina – presedan s mogućim domino-efektom
• Državni inspektorat je u svibnju zapečatio kamp zbog rada bez valjanih dozvola i naložio uklanjanje 48 mobilnih kućica.
• Inspektor je kućice proglasio „stambenim građevinama”, iako Pravilnik o kategorizaciji kampova definira mobilne kućice kao kamp-opremu.
• Kamp je opterećen složenim imovinsko-pravnim sporom; zemljište leži u turističkoj zoni, a i parcelu iznad, od oko 30 tisuća četvornih metara, razni interesi smatraju „zlatnom”.
• Redžić upozorava da bi ovaj slučaj mogao potresti više od 10 tisuća sličnih kampova koji posljednjih godina niču duž obale. -
Posljedice: od Murtera do Dubrovnika
• Zid Zorana Pripuza na Murteru, formalno izgrađen kao „jednostavna građevina”, samo je kulisa za daleko veće investicijske planove.
• „Danas je gotovo kompletna obala samljevena, a na pomorskom dobru niču devetokatnice s jednako toliko bazena”, ističe novinarka.
Redžić tvrdi da građevinske inspekcije gube samostalnost otkako su prebačene pod Državni inspektorat, a „izlazak na teren” postao je iznimka. „Ne potiče se službenike da gledaju vlastitim očima, nego da slijepo prate propise i izbjegnu buku zbog koje bi trpjeli šikaniranje nadređenih.”
Upozorava i na šutnju građana te odgovornost arhitekata koji "pečatom jamče" projekte mimo propisa. „Prostor je element opstojnosti države. Ako ga uništimo, uništili smo i temelj našeg turizma i kvalitete života.”
Njezini mjeseci rada „po stijenama” uz podršku redakcije, ističe, pokazali su da borba protiv urušavanja hrvatskog krajolika još nije izgubljena – ali vrijeme curi brže od betona koji se svaki dan izlijeva uz more.