Aalborg zoo na sjeveru Danske ponovno je pozvao građane da mu doniraju zdrave zečeve, zamorce i kokoši kako bi ih – nakon „nježne eutanazije” – poslužio svojim risovima i drugim mesožderima. Objavu je ubrzo zatrpala lavina reakcija, od gnjevnih prosvjeda do pohvala zbog „poštenog prikaza prirodnog lanca ishrane”.
„Ako prihvatite držanje mesoždera u ljudskoj skrbi, morate prihvatiti i činjenicu da ih hranite životinjskim mesom”, podsjetio je Marcus Clauss s Veterinarskog fakulteta u Zürichu, ističući da pravo pitanje glasi odakle nabaviti tu hranu.
Vodstvo vrta tvrdi da donacije sprječavaju bacanje uginulih ljubimaca i potiču prirodno ponašanje grabežljivaca. No zbog „mrzilačke retorike” na društvenim mrežama zatvorili su komentare.
Kulturološki šok Dan Ashe, čelnik Udruženja zooloških vrtova i akvarija koje okuplja više od 200 ustanova od SAD-a do UAE-a, smatra da je javnost najviše šokirala riječ „ljubimac”. „Ne očekujem da bi nešto slično objavio neki američki akreditirani zoo, ali pravilnici to izričito ne zabranjuju”, kazao je.
Stručnjaci napominju da je davanje cijelih lešina rutinska praksa u mnogim vrtovima: neki prihvaćaju srne stradale na cestama, a Denverski je zoo nedavno čak javno hranio lavove svinjskim truplima. Ipak, britanski biolog Clifford Warwick Aalborgovu kampanju opisuje kao „bizaran i pogrešan potez” koji „strahovito obezvrjeđuje život kućnih ljubimaca”. Sumnja i u humanost eutanazije te zamjera tvrdnji o „prirodnoj prehrani”, jer „risovi u divljini ne love zamorce”.
Granice prihvatljivog „Širom svijeta iste metode mogu biti normalne ili neprihvatljive – ovisi o zakonima, novcu i kulturi”, kaže Alessandro Di Marzio iz Riškoga zoološkog vrta. Razlike su se već vidjele: nürnberški je zoo lani zbog prenapučenosti ubio šest gvinejskih pavijana i njima nahranio grabežljivce, a kopenhaški je 2014. globalno razbjesnio javnost usmrtivši mladog žirafu.
Debata iz Aalborga ponovno otvara staro pitanje kojemu se, ironično, mnogi radije ne žele približiti, zaključuje Clauss: „Kad je riječ o mesu iz klaonice, nitko ga ne vidi pa nitko i ne razmišlja.”