Danska već deset godina provodi jednu od najrestriktivnijih migracijskih politika u Europi. Ključna promjena uvedena je 2015., kada su višegodišnje dozvole za boravak zamijenjene jednokratnim odobrenjima na samo godinu do dvije, bez automatskog prava na trajni ostanak.
Tko želi stalni boravak, mora govoriti tečni danski i godinama raditi puno radno vrijeme; čak i manji prometni prekršaj može odgoditi postupak. Takva „privremenost kao poruka” – kako to opisuju humanitarne organizacije – pokazala se učinkovitom u odvraćanju novih tražitelja.
Statistika je jasna:
• 2014. – 14 792 zahtjeva za azil
• 2021. – 2 099 zahtjeva
• 2024. – 2 333 zahtjeva
Od gotovo 100 000 dozvola boravka izdanih lani, svega 1 % pripalo je izbjeglicama (poseban status 9 623 Ukrajinaca vodi se odvojeno).
Politički temelj Aktualna socijaldemokratska premijerka Mette Frederiksen već je 2019. najavila da Danska „ne smije biti privlačna destinacija“ za izbjeglice. Naslonila se na prijelomnu „paradigmu repatrijacije“ koju je započela prethodna, liberalno-konzervativna vlada: naglasak s integracije prebacuje se na što brži dobrovoljni ili prisilni povratak u zemlje podrijetla.
Kontroverzni zakoni Najžešće polemike izaziva propis o tzv. „paralelnim društvima“. Država može rušiti stambene blokove u četvrtima gdje više od polovice stanovnika ima „nezapadno“ podrijetlo. Pravna služba Europske unije nedavno je ocijenila da se radi o izravnoj diskriminaciji.
Desnica traži još radikalnije korake: Narodna stranka predlaže masovnu „remigraciju“ osoba s migrantskim korijenima. Aktivisti upozoravaju da političari potiču strah, umjesto da odražavaju stavove građana.
Učinak na društvo Stručnjaci za integraciju upozoravaju da status „stalnog gosta“ demotivira ljude da uče jezik, traže visoko obrazovanje ili pokreću karijeru. Lokalne vlasti, kažu, dobivaju dvostruki zadatak: istodobno poticati uklapanje i podsjećati da je boravak privremen.
Paradoks rada Poput ostatka Europe, Danska se suočava s brzim starenjem stanovništva i manjkom radne snage. Bivši ministar vanjskih poslova Martin Lidegaard ističe da gospodarstvo „očajnički treba useljavanje“, ali da pritisak populističke desnice koči uravnotežena rješenja.
Britanska inspiracija Najavljeno je da bi i nova britanska vlada željela preslikati danski model. Promatrači upozoravaju kako primjeri iz Kopenhagena pokazuju: brojke se mogu srezati, ali cijena su oslabljeni standardi zaštite manjina i duboke društvene podjele.