Na današnji dan 1959. u Puli je rođen Damir Maričić, svestrani veznjak koji je nosio dresove Hajduka, Zagreba i Dinama te kasnije nastupao u Njemačkoj i Švicarskoj. Karijeru je završio u Baselu, gdje je ostao živjeti i radio kao dopisnik sportskog tiska.
Maričića su u Splitu doživljavali kao diskretnog nasljednika Jurice Jerkovića – zanatliju finog pasa i mirne lopte, ali bez sreće koja stvara legende. Tu nesreću najbolje utjelovljuje trenutak iz ožujka 1980., kada je u 90. minuti uzvrata protiv Hamburgera SV-a stao na korner-crtu Poljuda. Trener Tomislav Ivić dotrčao je do njega s papirićem i kratkim uputama: ubaci na glavu Bori Primorcu. Pogodak bi odveo Bijele u polufinale Kupa prvaka, a armijsko pozivanje kapetana Ivice Šurjaka bilo bi odgođeno. Lopta je, međutim, za djelić metra promašila Primorca, ostalo je 3:2 i njemačka je momčad prošla dalje.
„Zamisli da sam pogodio…”, prisjeća se Maričić gotovo svaki put kada ga prijatelji sretnu u Puli ili Splitu. To vječno „što bi bilo kad bi bilo” prati ga kroz godine, premda njegova priča nudi mnogo više od te jedne lopte.
• U Hajduku se afirmirao kao tehnički istančan veznjak i specijalist za prekide.
• Premještajem u Zagreb i Dinamo dokazao je da Istra – usprkos starom stereotipu – može iznjedriti vrhunskog nogometaša. Taj stereotip sažeo je pokojni Biće Mladinić riječima: „Odakle si momak? Iz Istre? Nisi triba dolazit, nikad Istra nije dala nogometaša…”. Maričić je pokazao suprotno.
• Novinarsku karijeru započeo je još tijekom igračkih dana; iz Švicarske je godinama slao izvještaje o hrvatskim sportašima.
Kolege ga i danas od milja zovu Maki ili Čmaki, dok se nogometni romantičari rado prisjete njegova mekog dodira, lucidnih proigravanja i one kobne lopte koja je odletjela nekoliko centimetara previsoko. Sa 67 godina Maričić i dalje živi između sjećanja na Poljud, pulske rive i švicarskih travnjaka, uz isti osmijeh kojim je nekad ulazio u protivničke šesnaesterce.
Sretan rođendan, Čmaki – i hvala na podsjetniku da nogomet ponekad određuju milimetri, ali da prava strast traje puno dulje od jedne neprecizne parabole.
