Kad je Drago Palestrina Mazić krenuo tražiti drugo mjesto pod suncem, intuicija ga je odvela gotovo četiri tisuće kilometara južno, u živopisni Marakeš. Danas je, kako sam kaže, „jedini Dalmatinac u Maroku“ – status koji ga zabavlja jednako koliko i obvezuje da ondje gaji suptilnu vezu između dviju kultura.
• Život na dvije adrese
Drago i supruga Sonja dio godine provode na rodnom otoku Ugljanu, a ostatak u Marakešu. „Srce mi je na škoju, a duša u Markešhu“, opisuje svoj nomadski ritam. Proljeće dijele napola, ljeta i ranu jesen provode uz zadarski arhipelag, dok jesenske i zimske mjesece dočekuju u Maroku.
• Šetnja „Rue de Yougoslavie“
Jedna od omiljenih gradskih šetnica Mazićevih nosi ime „Rue de Yougoslavie“, podsjetnik na povijesne veze između bivše jugoslavenske diplomacije i marokanskoga dvora. Drago rado ističe da ta ulica danas simbolički povezuje i Hrvatsku s kraljevskim gradom.
• Marakeš – kraljevski grad s tisućljetnom pričom
Grad od oko milijun stanovnika osnovao je 1070. godine Abu Bakr Ibn Umar, vođa Almoravidske dinastije. Drago se u toj melodičnoj mješavini tržnica, palača i džamija osjeća kao kod kuće: „Marakeš me osvojio bojama, mirisima i toplinom ljudi. Nije teško zaljubiti se.“
• Dalmatinski trag u sjevernoj Africi
Nije čest prizor naići na Hrvata u Maroku, a još je rjeđe susresti Dalmatinca. Mazić svoju osebujnu životnu rutu doživljava kao most između Mediterana i Magreba: promovira hrvatsku gastronomiju prijateljima u Marakešu, dok otočanima donosi priče o saharskim zvijezdama.
Iako se njegova adresa mijenja sa sezonama, mjesto na kojemu Drago osjeća potpunu pripadnost određeno je ljudima, a ne koordinatama. „Lako je pronaći Dalmatinca u Njemačkoj ili Italiji, ali probaj ga naći u Africi. E, tu sam ja“, šali se dok već planira sljedeći povratak kući – kamo god se tog tjedna dom zvao.