Četrdesetak tisuća stanovnika rudarskog kraja oko grada Chiature na zapadu Gruzije tvrdi da plaćaju visoku cijenu europske potrage za „zelenim“ metalima.
Giorgi Neparidze, bivši rudar koji je prošle godine zašio vlastita usta i stupio u štrajk glađu, kaže da su mu kuća i zdravlje uništeni otkako Georgian Manganese nezaustavljivo širi podzemne tunele i otvorene jame. „Žrtvuju nas da bi milijuni Europljana disali čišći zrak“, ponavlja Neparidze, podsjećajući da su, prema liječnicima iz lokalne bolnice, tumori i neurološke bolesti sve češći, iako službena studija ne postoji.
- Mangan za vjetroturbine, baterije i oružje —————————————————— Mangan, crni metal ključan za ojačavanje čelika, neophodan je i za vjetroelektrane, električne automobile te vojnu opremu. Europska unija je 2022. kupila oko 20 000 tona legura mangana iz Gruzije i uvrstila ga na popis kritičnih sirovina. I dok potražnja raste, stanovnici Chiature ostaju okruženi crnim vodama i urušenim kućama.
Neovisne analize uzoraka iz travnja 2025. pokazuju da je razina mangana u rijeci Kvirili i njezinu pritoku deset puta viša od dopuštene, a jedna ranija studija domaće ekološke udruge nalazila je i 42-struko prekoračenje. Zajedno s viškom željeza i olova, ta voda natapa povrtnjake i završava u Crnome moru.
- Kompanija, oligarzi i politika —————————————— Georgian Manganese pripada luksemburškoj grupi Georgian American Alloys. Među dioničarima se spominje ukrajinski tajkun Ihor Kolomojski, kojemu se u Kijevu sudi za niz financijskih kaznenih djela, dok je generalni direktor kompanije u Gruziji Giorgi Kapanadze – poduzetnik blizak vladajućoj stranci Gruzijski san.
Država je 2016. poništila sudsku kaznu od 82 milijuna dolara zbog ekološke štete i uvela „posebnu upravu“ koja je trebala počistiti nered. No filtri za pročišćavanje, tvrde mještani, uključuju se samo kada inspektori navrate.
- Radnici bez zaštite, seljaci bez odštete —————————————————— • Rudari traže veće plaće, plaćeni bolnički dopust i sigurnije tunele; • mještani sela Shukruti, pod čijim se kućama kopaju rudničke galerije, čekaju obećanu godišnju odštetu od 700 000 – 1 000 000 lari; manje od pet posto stanovnika dobilo je ijednu ratu.
Zbog čestih blokada rudničkih ulaza tvrtka je prije sedam mjeseci zaustavila proizvodnju pod zemljom, ali je preselila bagere na otvorene kopove – još pogubnije za okolna sela jer vjetar raznosi toksičnu prašinu.
- Reakcija vlasti: uhićenja i „zakon o stranim agentima“ ————————————————————————— Kako se službeni Tbilisi sve više okreće Moskvi, prostor za prosvjede sužava se. 29. travnja policija je privela četvero aktivista, među njima i Neparidzea, pod optužbom da su kamenjem napali upravitelja rudnika. Prijeti im do šest godina zatvora. Oporba tvrdi da je incident insceniran kako bi se slomio otpor.
U 200-ak kilometara udaljenoj prijestolnici Tbilisiju protivnici vlade svake večeri marširaju protiv nacrta zakona koji nevladine organizacije s inozemnim donatorima etiketira kao „strane agente“. Prosvjednici nose EU zastave i uzvikuju: „Solidarnost Chiaturi – prirodna bogatstva pripadaju narodu!“
- Bruxelles popušta, a potražnja raste ————————————————— EU je prošle godine usvojila pravilo koje kompanije obvezuje da prate kršenja ljudskih prava i ekološku štetu u svom lancu opskrbe. Nakon pritužbi industrije, Europska komisija i neke članice pokušavaju ga drastično ublažiti, a pojedini čelnici idu i korak dalje – traže njegovo ukidanje. Istodobno, službene prognoze govore da će potrošnja mangana, litija, nikla i drugih metala višestruko skočiti zbog elektrifikacije prometa i vojne modernizacije.
Aktivist Tengiz Gvelesiani, nedavno priveden zajedno s Neparidzeom, sumira situaciju: „Ne tražimo nemoguće. Tražimo zdrave živote, sigurne poslove i čist zrak.“
Za sada, crne rijeke Chiature teku i dalje – jednako tamne kao oblaci prašine koji se dižu iz novih jama namijenjenih europskim baterijama i turbinskim lopaticama.